Asteroidi

Planetoidni pojas oblikovao se kad i ostali dijelovi Sunčeva sustava, a gravitacijski utjecaj Jupitera (plimna sila) onemogućio je stvaranje planeta, ograničio njegovu širinu i odredio pukotine u njemu (Kirkwoodove pukotine). Smatra se da su u tom području postojala veća tijela koja su prvih 10 milijuna godina bila iznutra vruća. Ta su tijela bila izložena mnogobrojnim udarima pa su razmrvljena.

Gravitacija Jupitera

Logički pogrešno je tvrditi da je gravitacijski utjecaj Jupitera onemogućio stvaranje planeta.

Prosječna udaljenost planeta od Sunca (AJ - približno 150 000 000 km)
Merkur: 0,38 AJ
Najveća gustoća asteroida je između: 2,2 i 3,3 AJ
Ceres: 2,54 AJ
Nestala planeta: 2,8 AJ
Jupiter: 5,18 AJ

Prosječna udaljenost od Jupitera
Nestala planeta: 2,38 AJ
Ceres: 2,64 AJ

Masa Sunca je 1,9891 x 1030 kg (330 000 puta više od Zemlje) to je 99,86% mase cijelog Sunčevog sustava. Ekvatorska površinska gravitacija Sunca je 274,0 m/s2  = (27,94 g).
Masa Jupitera je 1,898 6 × 1027 kg (317,8 Zemljine), s površinskom gravitacijom na ekvatoru 24,79 m/s2 = (2,528 g).

Merkur je više od šest puta bliži Suncu nego Jupiter "Netaloj planeti", a Zemlja je dva i po puta bliža Suncu nego Jupiter Ceresu.

Postavlja se pitanje kako su se formirale unutrašnje planete ako znamo da Sunce ima veću masu i gravitaciju od Jupitera a i mnogo su bliži Suncu nego Jupiter "Nestaloj planeti"?

Jupiterovi mjeseci

Jupiterovi prirodni sateliti su prirodni sateliti ili mjeseci koji kruže oko Jupitera i do sada ih je otkriveno ukupno 67.

Također se postavlja pitanje kako su nastali Jupiterovi mjeseci?

Jupiterovi prirodni satelit


Jupiter s velikom crvenom pjegom i galilejanski mjeseci.

Jupiterovi nepravilni sateliti

Izvan putanja galilejanskih satelita nalazi se u orbiti oko Jupitera još 55 mala satelita u nepravilnim putanjama.

Jupiterovi nepravilni sateliti
Zodijačka svjetlost


Jupiterovi nepravilni sateliti (vanjski) i njihove putanje.


Snimak Amalteje u boji.

Orbitalna gibanja

Tvrditi da su u tom području postojala veća tijela koja su prvih 10 milijuna godina bila iznutra vruća je hipoteza i nije utemeljena ni na kakvim dokazima.
Da su postojala manja tijela ona bi se orbitalno gibala, kako vidimo Zemlju i Mjesec...


Keplerov zakon o orbitalnom gibanju planeta

Razmrvljena mala tijela

Smatra se da su ta tijela bila izložena mnogobrojnim udarima pa su razmrvljena, što je također logički pogrešno tvrditi. Mala tijela koja vidimo bila su izložena mnogim udarima i nisu se razmrvila. Krhotine nisu nastale međusobnim sudaranjima i logičnije je tvrditi da su nastali od raspadnute planete.


253 Mathilde je asteroid duljine oko 50 kilometara,
koji na sebi ima krater velik skoro polovicu duljine.

Asteroid 433 Eros.


Fobos - Fobos se raspada


Kometi

Kometi se gibaju oko Sunca izduženim stazama. Većina ih stiže sa samog ruba Sunčevog sustava. Sastoje se od silikatne prašine, smrznutih plinova i leda. Kada se kometa počne približavati Suncu, zbog povećanja temperature, led i smrznute čestice počinju isparavati stvarajući oblak plina oko kometa koji se zove koma.


Komet Ikeya–Seki.

Usporedba jezgri kometa Tempel 1 i Hartley 2


Komet Čurjumov-Gerasimenko.

Kometi kratkotrajne pojave

Zbog gubitka materije kometi su kratkotrajne tvorevine. Od kometa nastaju potoci meteora, potoci prate postojeće komete ili se nalaze na putanjama iščezlih kometa. Manji kometi nestanu nakon 1 do 5 prolazaka oko Sunca, što se prvi put primijetilo 1872., kada se umjesto kometa Biela pojavio roj meteora Andromedida ili Bielida. Halleyjev komet je pri prolasku trošio 50 tona vode u sekundi.


Mlazovi plina i leda izbijaju iz kometa Hartley 2.

Komet 67P je 4 km široka smrznuta planina od stijena i leda.

Kako su kometi konačnoga trajanja, nisu mogli preživjeti u Sunčevoj blizini od postanka Sunčeva sustava, pa se pretpostavlja da postoji neko "spremište kometa".
"Negdje u prostoru mora postojati zaliha kometa. U blizini Sunca oni se pokazuju krhkim, troše se i ponekad pretvaraju u meteorske rojeve."

Tvrditi da postoji spremište kometa koje Sunčev sustav vuće za sobom već četiri i po milijarde godina nema nikakvog logičnog objašnjenja. Kometi su ništa drugo nego ostaci "Nestale planete" koji su se razletjeli u suprotnom smijeru od Sunca te u širokom luku kruže oko Sunca. Približavanjem Suncu zamrznuti plinovi i voda isparavaju te stvaraju trag koji zovemo koma.

Oortov oblak


Bielin komet iz veljače 1846., i ubrzo nakon toga komet se razdvojio u dva dijela.


Pluton

Pluton koji je najbliži tom spremištu kometa je nekim čudom skoro pošteđen od kratera.


Pluton

Pluton

Pluton

Pluton

Nestali planet

Astronom Tom Van Flandern iz Američkog pomorskog opservatorija u Washingtonu, D.C. tvrdio je u znanstvenom časopisu Icarusu o eksploziji desetoga planeta. Iako priznajući da ne može zamisliti bilo koji način na koji bi se neki planet mogao rasprsnuti, on je predstavio uvjerljive dokaze da je deseti planet između Marsa i Jupitera mogao doista biti uništen i da je mogao biti izvor ne samo asteroidnoga prstena već i kometa koji su ušli u unutarnji Sunčev sustav.


<< Asteroidni pojas Index Meteoriti >>