Asteroidni pojas

Asteroidni pojas je područje Sunčeva sustava između Marsove i Jupiterove putanje u kojem se gibaju patuljasti planeti Ceres i Vesta i oko 750 000 asteroida (planetoida) s promjerom većim od 1 kilometar i milijuni manjih. Do sada je pronađeno 238 asteroida većih od 100 km, dok se za manje asteroide vjeruje da ih je otkriven tek mali postotak.

Početkom 17. stoljeća astronom Johannes Kepler iznio je teoriju da se udaljenosti između planeta mogu prikazati u matematički i glazbeno skladnim omjerima, te je uočio kako su staze Marsa i Jupitera previše razmaknute u odnosu na putanje ostalih planeta, pa je pretpostavio kako unutar njih vjerojatno postoji još neki neodkriveni planet.

Johannes Daniel Titius i Johann Elert Bode pronašli su jednostavnu zakonitost po kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca.
Prema Titius – Bodeov zakonu, svi planeti oko Sunca kruže na određenim razmacima, dok je razmak između Jupitera i Marsa dvostruko veći nego što bi smio biti. Taj zakon predviđa između putanja Marsa i Jupitera, na udaljenosti 2.8 AJ od Sunca, postojanje nekog planeta.

1801. godine Talian Giuseppe Piazzi, tijekom rutinskog pretraživanja neba odkrio je planet kojeg je nazvao Ceres. Astronome je zbunjivala premala veličina Ceresa samo 940 km u promjeru, očekivali su mnogo veće tijelo (promjer mjeseca je 3 647 km). Kako u to vrijeme nije postojao pojam planetoid ili asteroid, nazvan je patuljasti planet. Nakon dvije godine Heinrich Wilhelm Olbers otkrio je Pallas, a do 1807. godine odkriveni su Juno i Vesta. Pokazalo se kako je asteroidni pojas prepun patuljastih planeta koji se nazivaju asteroidi ili planetoidi.


Usporedba veličina asteroida: 4 Vesta, 21 Lutetia, 253 Mathilde,
243 Ida, 433 Eros, 951 Gaspra, 2867 Šteins, 25143 Itokawa.
 
Vesta, Ceres i Mjesec prikazani u mjerilu.

Asteroidni pojas nastao od nekad uništene planete, tvrdio je Olbers. Znanstvenici su mnogo raspravljali o tome, neki su tvrdili da se asteroidi pojas oblikovao kad i ostali dijelovi Sunčeva sustava, dok su drugi tvrdili da je asteroidni pojas nastao od ostataka planeta koji se raspao u nekoj kozmičkoj katastrofi.


Umjetničko viđenje prasunčeve maglice.
 
Saturn

 

Gibanja i grupacije asteroida

Asteroidi ili planetoidi su kamena ili metalna nebeska tijela, koja samostalno ili u skupinama obilaze oko Sunca. U usporedbi s planetima mnogo su manji i nepravilnog oblika. Ukupna masa asteroida procjenjuje se na 1022 kg (oko 1000 puta manje od mase Zemlje).

Staze asteroida su vrlo razbacane, različitih inklinacija i ekscentriciteta. Većina asteroida obilazi Sunce u glavnom asteroidnom pojasu u procijepu između Marsove i Jupiterove staze, neki prilaze Suncu bliže od Marsa (Amori) i Zemlje (Apoloni), neki se gibaju u putanji Jupitera (Trojanci).

 

 


Asteroid 944 Hidalgo poznat kao najudaljeniji.

U samom asteroidnom pojasu postoji područje najveće gustoće putanja asteroida (između 2.2 i 3.3 AJ) što se naziva "glavni pojas". Neki od njih uzajamno su povezani svojim gravitacijskim poljem, grupiraju se i zajedno se gibaju oko Sunca (Trojanaci). Jupiterovi trojanci su raspoređeni u dvije izdužene grupe s zaobljenim krajevima. Kreću se duž orbite blizu 5.2 AJ. Hildaima putanja između 3,7 AJ i 4.2 AJ


Hildas (crno) i Trojanci (sivo) gledani u ekliptičkoj ravnini
oko 190 stupnjeva.

Orbita 153 Hilda (zeleno), Jupiter (crveno)



Hildas (crveno) i Trojanci (zeleno)

Hildas trokut
(crno)

Asteroidi se okreću, a period vrtnje iznosi od 2.5 do 85 sati, u prosjeku 8 sati, oko Sunca gibaju u istom smjeru kao i planeti, prosječne inklinacije (nagib u odnosu na ekliptiku) su manje od 16°.

Orbitalni periodi: Vesta 3,6 god., Ceres 4,6 god., Hilda 7,9 god., Jupiter 11,8 god.

Sunčev sustv ne izgleda potpuno skladan i dorađen.i upučuje na neku astronomsku katasstrofu.

Eksplozija stvara energiju u svim smjerovima. Nakon eksplzije planeta centar mase svih krhotina i dalje bi trebao kružiti oko Sunca duž putanje sličaj putanji planeta prije eksplozije. Centar mase asteroidnog pojasa kruži između Marsa i Jupitera blizu Ceresa.

Razbacane putanje i grupacije asteroida proturijeće teoriji da je pojas nastao od Protoplanetarnog diska prije četri milijarde godina. A upravo upućuju da bi to mogli biti ostaci planeta koji se raspao u nekoj kozmičkoj katastrofi.

Također aksijalna i radijalna gibanja bi i očekivali nakon raspada planete.


Raspadnuta planeta

Asteroidni pojas je područje Sunčeva sustava između Marsove i Jupiterove putanje u kojem se gibaju brojna nepravilno oblikovana tijela. Već u 17. stoljeću astronomimi su uoćili da između Marsa i Jupitera ima mjesta za još jedan planet. Nakon pretrage tog dijela neba pronašli su veliki broj malih tijela koje su nazvali asteroidi i planetoidi. Predpostavljali su da su ta mala tijela ostaci neke raspadnute planete. Nisu znali što se dogodilo toj planeti te su iznijeli teoriju da je asteroidni pojas nastao kad i ostali dijelovi Sunčevog sistema. Međutim, mnogo se raspravljalo i nisu se svi znanstvenci složili oko toga. Asteroidi su mala razlomljena tijela (krhotine). koja se aksijalno i radijalno gibanju, njihove grupacije i razbacane putanje podržavaju teoriju o kataklizmi planete. Nakon eksplozije, krhotine planete su se razletjele na sve strane, a jedan dio (epicentar) nastavio je kružiti oko sunca (glavni pojas).


  Index Asteroidi i kometi >>