Bronze Age in Europe

Y-chromosome R1a & R1b

 
Haplogroup R1a - Haplogroup R1b


Corded Ware culture, c. 2900 BC - 2350 BC

Y-DNA R1b & R1a, R1a1


Corded Ware culture

 

Archaeogenetics

Haak et al. (2008) extracted the mitochondrial DNA of 7 skeletal materials from a grave in Eulau (2,600 BCE). The remains belonged to mitochondrial haplogroups H, U5b, K1a2 and K1b (2 samples), I and X2. The Y-chromosomal DNA of two of the men was successfully extracted and found to belong to haplogroup R1a1.

Genetska studija provedena od strane Haak et al. (2015) utvrdili su da je veliki udio podrijetlo stanovništva kabelom Ware kulture došao iz Yamnaya kulture, prateći porijeklo je kabelom keramičke kulture u migracijama na Yamnaya iz stepa 4500 godina. Oko 75% DNK kasnoneolitičke kabelom Ware kostura pronađenih u Njemačkoj bio podudaraju s DNK od pojedinaca iz Yamnaya kulture. U istom istraživanju je procijenjena na 40-54% prinos od predaka Yamnaya u DNA moderne srednje i sjevernim Europljana i doprinos za 20-32% u suvremenim Southern Europljana, osim Sardinians (7.1% ili manje), te manjoj mjeri Sicilijanci (11,6% ili manje). Haak et al. Također, imajte na umu da su njihovi rezultati „sugeriraju” da haplogrupe R1b i R1a „proširila u Europu s Istoka poslije 3.000 godina prije Krista.”

Baden / Globular Amphora culture

Baden culture, c. 3600 - 2800 BC - Globular Amphora culture, c. 3400 - 2800 BC

We suggest; Y-DNA G2a, I2, J & R1a, R1b

 


Y-chromosome R1b

 

Afanasevo culture, c. 3300 - 2500 BC

Y-DNA R1b


Afanasevo culture

Samo tri Afanasevo muški uzorci imali objavljene njihove očeve Lineage rezultati, a sve tri, kao i većina Yamna muškaraca, pripadaju haplogroup R1b, a dvije od njih pripada subclade M269, najbrojniji u modernoj zapadnoj Europi.

 

Beaker culture, c 2800 - 1800 BC

Y-DNA R1b


Beaker culture

 

Archaeogenetics

Rani radovi objavljivanje rezultata na europskim širom marker frekvencija Y-DNA , poput onih od SEMINO (2000) i ROSSER (2000), u korelaciji haplogroup R1b-M269 sa najranijih epizoda europske kolonizacije od strane anatomski modernih ljudi (AMH). Na vrh frekvencije M269 u Iberia (posebno Baskiji) i Atlantic fasada se tvrdilo da predstavljaju potpisa ponovnog naseljavanja europskog Zapada sljedeće na posljednjeg glacijalnog maksimuma . Međutim, čak i prije nedavnih kritika i preciziranja, ideji da Iberijski R1b nose muškarci repopulated većina zapadne Europe nije bio u skladu sa nalazima koje su pokazale da je talijanski M269 loze nisu derivat iberijski one.

U novije vrijeme, podaci i izračuni iz Myres et al. (2011), Cruciani et al. (2011) Arredi et al. (2007), i Balaresque et al. (2010) predložiti kasnoneolitičke ulazak M269 u Europi.

Te hipoteze čini se da potvrđuje više izravnih dokaza iz drevne DNK . R1b je otkrivena u dva kostura muškaraca iz njemačkog Bell pehara stranice datiranom 2600-2500 prije Krista na Kromsdorf, od kojih je jedan pozitivan na M269, ali negativan po U106 subclade, dok je za drugi kostur M269 test bio nejasan. Kasniji Bell Beaker muški kostur od Quedlinburgu, Njemačka datiran 2296-2206 BC pozitivni R1b M269 P312 subclade.

Haak et al. (2015) zaključili su da R1b je vrlo vjerojatno širiti u Europu iz Pontic-kaspijske stepe nakon 3.000 godina prije Krista od strane Yamna ljudi, navodni proto-Indo-Europljana pod Kurgan hipoteze . Autori primijetili paucity haplogroup R1b u europskim uzorcima stanovništva datira iz brončanog doba, sa samo jednom od 70 osoba iz mezolitika i neolitika Europi pripadaju haplogroup R1 ili bilo koje od njezinih podružnica.

Istraživanje je također pokazalo, preko autosomno analize, da je većina post-neolitskih populacija u Europi, uključujući i njihove drevne uzoraka uzetih iz tovilišta čašu u središnjoj Europi, rezultat su tri puta miješanje rasa procesa između Yamnaya; Neolitska poljoprivrednici; i zapadni europski lovci sakupljači koji su bili prisutni u Europi barem od mezolitika.

Iz mitohondrijske DNA perspektive, haplogroup H , koja ima visoku incidenciju (≈40%) u cijeloj Europi. Rane studije Richards et al (2000) je predložio da se diže (prije tisuću godina) 28-23 Kya, širenje u Europi ≈20 Kya, prije toga ponovno širi iz Iberijskog ledenog utočište ≈15 Kya, izračuni naknadno potvrđuje Pereira et dr. (2005), međutim, veća studija Roostalu et al. (2007), koji uključuje više podataka s Bliskog istoka, predložio da dok Hg H počelo širiti c.  20  Kya, to je ograničeno na Bliskom istoku, Kavkazu i jugoistočne Europe. Umjesto njegove naknadne širiti dalje na zapad došlo kasnije, u post-ledenog doba iz traženo Južne bijele rase Refugium. Ova hipoteza je podržan od nedavnog drevni analize DNK studija koja povezuje širenje mtDNA Hg H u Zapadnoj Europi s Bell pehara fenomen.

Beaker culture predložen kao kandidat za rane indo-europske kulture, točnije predaka Proto-keltsko.

  • Melchior et al. (2010) managed to retrieve two mtDNA sequences from the Damsbo site (2200 BCE) in Denmark, which belonged to haplogroups U4 and U5a2a.
  • Lee et al. (2012) retrieved the DNA of eight skeletons (6 in individual graves and 2 in double graves) in a cemetery located at Kromsdorf, Thuringia, Germany. The samples were dated between 2600 and 2500 BCE. Six mtDNA sequences were obtained and attributed to haplogroups U2e, U5a1, T1a, K1, I1 and W5a. The Y-DNA of two skeletons was also tested and assigned to haplogroup R1b (including one positive for M269, but negative for the Germanic S21/U106).

 

Genetika europe 3000 BC

Internacionalni tim znanstvenika je usporedio prastaru genetičku kartu Europe s današnjom situacijom. Uz pomoć istraživanja DNK na skeletima prapovijesnih Europljana koji su nastanjivali naš kontinent prije 7500 do 4000 godina, otkriveno je kako po majčinoj liniji 45% Europljana nosi neolitsku genetiku i to genetiku koja je prije misteriozne promjene u genofondu prastarih mezolitičkih lovaca sakupljača, bila zastupljena sa samo 19%.
Ta genetika je prije 5000 godina doživjela veliku preobrazbu, naročito na područjima Europe na kojoj se širila takozvana Bell Beaker kultura.
Voditelj tima znanstvenika dr. Alan Cooper je za online tiskovinu Daily Mail, rekao sljedeće:
"Nešto se jako važno dogodilo u to vrijeme, a mi sada pokušavamo shvatiti o čemu je bila riječ."
Najstariji skeleti čija je genetika bila u potpunosti drugačija od današnjih europskih haplotipa, iskopani su u centralnoj Njemačkoj. Zahvaljujući takvim nalazima diljem našeg kontinenta, genetičari su uspjeli napraviti preciznu kronološku mapu u kojoj se vidi koliko se situacija na terenu promijenila diljem Europe i to gotovo u trenu.
DNK je otkrila da su današnji Europljani po ženskoj liniji (mitohondrijska DNK) naslijedili takozvanu H haplogrupu s kretanjem prvih poljoprivrednika sa Srednjeg Istoka prema Njemačkoj od prije 7500 godina. No negdje prije pet milenija, ti genetički markeri su gotovo u potpunosti nestali, točnije zamijenjeni su drugačijom genetikom u nekoliko stotina godina.

Najinteresantnije je da se genetika mijenjala s ekspanzijom i utjecajem Bell Beaker kulture. Ova interesantna neolitska kultura je za sobom ostavila tipično glineno posuđe s izraženim vodoravnim uresima. Mitohondrijska DNK se mijenjala zajedno s napredovanjem ove kulture, stvarajući sasvim nove genetičke uzorke.

 

Woodhenge

Construction of the timber monument was probably earlier, the ditch has been dated to between 2470 and 2000 BC, which would be about the same time as, or slightly later than, construction of the stone circle at Stonehenge. Radiocarbon dating of artefacts shows that the site was still in use around 1800 BC.

The site consists of six concentric oval rings of postholes, the outermost being about 43 by 40 metres (141 by 131 ft) wide. They are surrounded first by a single flat-bottomed ditch, 2.4 metres (7.9 ft) deep and up to 12 metres (39 ft) wide, and finally by an outer bank, about 10 metres (33 ft) wide and 1 metre (3.3 ft) high. With an overall diameter measuring 110 metres (360 ft) (including bank and ditch,) the site had a single entrance to the north-east.

At the centre of the rings was a crouched inhumation of a child which Cunnington interpreted as a dedicatory sacrifice, its skull having been split. After excavation, the remains were taken to London, where they were destroyed during The Blitz, making further examination impossible. Cunnington also found a crouched inhumation of a teenager within a grave dug in the Eastern section of the ditch, opposite the entrance.

Beaker culture - Child sacrifice

List of bog bodies - Celts

  • We suggest; Y-DNA I1 & R1b


Reinecke chronology system


Distribution of central-european archaoelogical cultures and groups during phase BA1 of Reinecke chronology system.

(1) Late eneolitic; (2) Beaker culture; (3) Riesenbecher; (4) Unetice culture; (5) Adlerberg culture/group; (6) Early bronze age of Nordalps: (6a) Oberrhein-Hochrhein gr., (6b) Singen gr., Neckar gr., Ries gr., Lech gr.; (7) Straubing culture/group; (8) Unterwölbling culture; (9) Early bronze age of South-eastalps; (10) Wieselburg culture; (11) Nitra culture; (12) Kisapostag culture; (13) Nagyrév culture; (14) Perjámos culture; (15) Ottomány culture; (16) Hatvan culture; (17) Košťany culture; (18) Mierzanowice culture: (18a) southern zone, (18b) northern zone; (19) Dobre group; (20) Plonia (Buchholz) group.


Unetice culture, c. 3300 - 1200 BC

We suggest; Y-DNA G2a, I2 & R1a, R1b

 

 

 


Unetice culture

 

Urnfield culture, c. 1300 - 750 BC

Y-DNA I2b2 & R1a, R1b


Urnfield culture

In the Knovíz-culture, human bones with cut-marks and traces of burning have been found in settlement pits. They have been interpreted as evidence for cannibalism. As these bones form a large part of the burials known this may have been a quite regular treatment including the ritual manipulation and dismemberment of human corpses. Moon-shaped clay fire dogs are thought to have a religious significance, as well as crescent shaped razors.

Followed by: Hallstatt culture

Felix Schilz (2006), of the University of Göttingen, extracted the DNA of 34 skeletons from the Lichtenstein Cave (1,000 BCE) in the Harz mountains of central Germany. Using short tamdem repeats (STR) variances, 11 male individuals were assigned to Y-DNA haplogroup I2b2, two to haplogroup R1a and the last one to R1b. On the maternal side, 16 samples belonged to mitochondrial haplogroups H, 5 to haplogroup J (including one J1b1), 5 to haplogroup T2, 8 to haplogroup U (including five U5b and one possible U2).

 

Lichtenstein Cave, c. 1000 BC

Y-DNA I2b2, R1a & R1b

 


Lichtenstein Cave

Archaeogenetics

Felix Schilz (2006), of the University of Göttingen, extracted the DNA of 34 skeletons from the Lichtenstein Cave (1,000 BCE) in the Harz mountains of central Germany. Using short tamdem repeats (STR) variances, 11 male individuals were assigned to Y-DNA haplogroup I2b2, two to haplogroup R1a and the last one to R1b. On the maternal side, 16 samples belonged to mitochondrial haplogroups H, 5 to haplogroup J (including one J1b1), 5 to haplogroup T2, 8 to haplogroup U (including five U5b and one possible U2


Vučedol culture, c. 3000 - 2200 BC


Vučedol culture

The early stages of the culture occupied locations not far from mountain ranges, where copper deposits were located, because of their main invention: making tools from arsenical copper in series reusing double, two-part moulds.

  • We suggest; Y-DNA G2a, I2, R1a

 

Hvarsko-lisičićka kultura

Način života

Po dosadašnjim arheološkim ostacima i nalazima, prvenstveno u Lisičićima, čovjek toga doba, došao je sa šireg prostora Mediterana, a nastavio živjeti pod kontinentalnim uticajem. Bavio se uzgojem pojedinih vrsta žita, voća i povrća, imao je svoj fond domaćih životinja. Po velikom broju životinjskih kostiju, lov je ipak ostao najvažnije zanimanje i osnovni izvor hrane. Komunicirao je sa susjedima (arheološki nalazi potvrđuju dodire između pojedinih neolitskih grupa), ali taj jezik je ostao nepoznat. Bilo je to vrijeme zatvorene rodovske organizacije, sa mirnim životom u zatvorenim seoskim naseljima bez ratnih sukoba, gotovo pacifistički mirnim načinom života. O tome potvrdu daju iskopine jer nigdje nije utvrđeno iznenadno napuštanje ili spaljivanje naselja od nekog osvajača (da je bilo takvih sukoba u slojevima zemlje bi se sigurno našlo tragova tih pojava, kao npr. ugljena, pepela i sl.). Svaka je grupa živjela mirnim životom baveći se sticanjem dobara za svakodnevni život kontaktirajući i razmjenjujući robe i iskustva, i takav miran razvoj je trajao sve do kraja III mil.p.n.e.. - Hvarsko-lisičićka kultura

  • We suggest; Y-DNA I2

 

Helladic, Cycladic, Minoan culture

We suggest; Y-DNA E-V13, G2a, I2, I2a, T1a

 

Cycladic culture, c. 3200 - c. 2000 BC


Cycladic culture

   

 

   

 

   

 


Cycladic art - History of the Cyclades - Cyclades

Followed by Keros-Syros culture, Grotta-Pelos culture, Phylakopi I culture, Kydonia

 

Mycenaean Greece c. 1600 to 1100 BC

 
Eberzahnhelm - Chariot

Mycenaean Greece was dominated by a warrior elite society and consisted of a network of palace states that developed rigid hierarchical, political, social and economic systems. At the head of this society was the king, known as wanax.

  • We suggest; Y-DNA E-V13, G2a, I2, I2a, T1a  & J2, R1a

 

Greece c. 3900 to 3100 ybp

Bouwman et al. (2008) tested the mitochondrial DNA of 22 skeletons from Grave Circle B at Mycenae (1,500 BCE). They only managed to identify 4 sequences, which belonged to haplogroups H (CRS), U5a1a, K (2 samples, probably brother and sister).


Early bronze age in Europe, c. 2800 to 2500 BC - Eupedia

 

Early bronze age in Europe, c. 2800 to 2500 BC

 

Suggested of Early Bronze Age cultures with Y-DNA haplogroups

Beaker culture: R1b Comb Ware culture: N1
Cardium pottery culture: E-V13, G2a, I2a Catacomb Poltavka Abashevo culture: R1a
Corded Ware culture: R1b, R1a, R1a1 Maykop culture: G2a, J & R1b
Vučedol culture: G2a, I2, R1a Kura-Araxes culture: J1, R1b & J2, R1a
Helladic, Cycladic, Minoan culture: E-V13, G2a, I2, I2a, T1a   Mesopotamia/Levant: E-M78, G2a, I2, I2a, J1, J2, T1a, R1a, R1b

<< Old Europe Index Upper & Lower Egypt >>