Noetic Academy Danel - This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com

Čileanska liliputanka

Među prirodno mumificiranim ostatcima ljudi u zabačenom dijelu pustinje Atacama pronađen je humanoidni skelet s nešto osušenog mesa duljine 15,2 centimetra.


Više pitanja nego li znanstvenih odgovora.

Uskoro su znanstvenici saznali da se radi o liliputanki koja je umrla između šeste i osme godine života, no njen neobičan izgled je rasplamsavao maštu jer nimalo nije podsjećao na ljudske ostatke. Uskoro je liliputanka iz Atacame došla u ruke znanstvenika sa Medicinskog fakulteta Stanford.


Neobični skelet iz pustinje Atacama.

Gary Nolan, voditelj tima na Stanfordu je prvi izašao u javnost kako bi priopćio rezultate istraživanja portalu Live Science:
Smatrao je da su mutacije uzrok užasnih deformacija koje su u potpunoj suprotnosti s normalnim ljudskim izgledom i veličinom kostiju. Svaki mogući nukleotid koji sam pregledao na ostatku iz Atacame je ljudski. Tek smo zagrebali površinu analiza, ali za sada ništa od rezultata nije iskočilo kako bi nas upozorilo da je riječ o neljudskom ostatku.


Radi li se o ljudskom ostatku?

Kao što smo već spomenuli ostaci djevojčice imaju deformacije koje se ne mogu usporediti niti s jednom do sada poznatom bolešću ili poremećajem. Lubanja je potpuno drugačija od ljudske, s jakom deformacijom koja se naziva turicefalija (izdužena zašiljena lubanja s visokim izduženim čelom), vrat je izdužen i jako tanak, čeljusti i kosti lica su jako deformirane kao i očne duplje.
DNK analiza je stvorila najviše prijepora među znanstvenicima jer 9% genoma liliputanke iz Atacame nema veze s ljudskom genetikom.


Lubanja malene liliputanke iz Čilea.

Pa ipak liliputanka iz Atacame je unatoč svemu proglašena ljudskim ostatkom, zbog nekog čudnog razloga Stanfordski tim je namjerno ili nenamjerno zaboravio objasniti koja je mutacija mogla načiniti ljudsko biće takvog oblika i visine i što je najvažnije kako je moguće da je ta ljudska djevojčica imala 10 pari rebara umjesto 12.
Ljudski ostaci iz ostalih grobova iz nekropole u Atacami nisu imali niti jednu jedinu mutaciju koja je pronađena na liliputanki, čak što više nisu pronađeni niti najlakše naznake turicefalije, a kamo anomalija u rastu kostija i broju parova rebara.


Ispitivanje u tijeku.

Ralph Lachman, umirovljeni profesor Medicinskog fakulteta Kalifornije iz L.A. je na to izjavio slijedeće:
Ne postoji jedna jedina forma patuljastog rasta to jest liliputanizma koja bi odgovarala anomalijama na ostacima iz Atacame.
Ancient Origins, jedna od najpoznatijih web stranica koja se bavi izdavanjem arheoloških studija i otkrića je izjavila, da bi bilo najlogičnije zaključiti da su izvanzemaljci ostavili veliki udio u našoj genetici, naročito ako se uzme u obzir teorija „Inteligentnog dizajna.“ Po tome bi 9% atipične genetike koja se ne može pripisati ljudskoj, mogla jednostavno objasniti, kao i anomalije u liliputanskom rastu i izgledu skeleta.

Kritike Stanfordske analize

Mediji su pomalo sramežljivo objavljivali u fusnotama o Stanfordskoj studiji kritike znanstvenika koji su smatrali da je finalni zaključak studije neozbiljan ako ne i potpuno pogrešan, te da je istraživanje obavljeno više nego li neadekvatno i neprofesionalno. Takvi znanstvenici su smatrali da je nevjerojatno da tim iz Stanforda nije niti pokušao objasniti anomalije i degeneracije na tijelu liliputanke, a kamo li da su iste uspjeli pripisati određenim genima.

Ralph Lachman, umirovljeni profesor Medicinskog fakulteta Kalifornije iz L.A. je na to izjavio slijedeće:
Ne postoji jedna jedina forma patuljastog rasta to jest liliputanizma koja bi odgovarala anomalijama na ostacima iz Atacame.
Ancient Origins, jedna od najpoznatijih web stranica koja se bavi izdavanjem arheoloških studija i otkrića je izjavila, da bi bilo najlogičnije zaključiti da su izvanzemaljci ostavili veliki udio u našoj genetici, naročito ako se uzme u obzir teorija „Inteligentnog dizajna.“ Po tome bi 9% atipične genetike koja se ne može pripisati ljudskoj, mogla jednostavno objasniti, kao i anomalije u liliputanskom rastu i izgledu skeleta.
Oscar Munoz koji je pronašao majušnu mumiju 19.10.2003., nije ni mogao slutiti kako će liliputanka uskoro postati "humanoid iz Atacame," a sve je više onih koji otvoreno sumnjaju u način na koji je tim iz Stanforda stavio točku na nekadašnju misteriju. Neke od kritika dolaze čak i od suradnika Standfordskog tima.


Izgleda li ovaj skelet ljudski?

Dr. Steven Greer, član Disclosure Projecta i Centra za istraživanja izvanzemaljske inteligencije je dao slijedeću izjavu International Science Timesu u kojoj stoji slijedeće:
Nakon šest mjeseci istraživanja najpoznatijih znanstvenika Univerziteta Stanford, humanoid iz Atacame je ostao potpuna misterija. Putovao sam u Barcelonu krajem 2012., kako bi napravio detaljne rendgenske, CAT, fMRI snimke te sam uzeo uzorke DNK kako bi kolege sa Stanforda mogli napraviti znanstveno istraživanje, dobili smo odličan DNK materijal iz sredine rebara. U njima se jasno mogla vidjeti koštana srž koja je poslužila kao odlična osnova za sekvencioniranje DNK.
No nakon ove lijepe izjave, International Science Times objavljuje nešto što definitivno ne ide uz bok profesionalnog novinarstva, naime prvo iznose činjenicu kako se radi o abortiranom fetusu, a nakon toga pišu kako je Houston Chronicle naveo da se radi od ljudskom ostatku djevojčice koja je uz strašne deformacije živjela šest do osam godina, te da se do tog podatka došlo istraživanjem gustine kostiju i studije koja se bavila načinom spajanja kostiju lubanje.


Hoće li nam znanost konačno pružiti odgovore?


<< Produljene lubanje Index Bogovi koji su došli iz Svemira >>

This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com