Noetic Academy Danel - This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com

Egypt

Oko 6000 godina prije Krista, neolitskog naselja pojavljuju po cijelom Egiptu. Studije na temelju morfoloških, genetskih, i arheološkim podataka pripisuje ta mjesta da migranti iz Plodan polumjeseca na Bliskom istoku povratka u egipatskom i sjevernoafričkih neolitika, donoseći poljoprivredu u regiji.

Ancient Egypt
Early Dynastic Period 3100–2686 BC
Old Kingdom 2686–2181 BC
1st Intermediate Period 2181–2055 BC
Middle Kingdom 2055–1650 BC
2nd Intermediate Period 1650–1550 BC
New Kingdom 1550–1069 BC
3rd Intermediate Period 1069–664 BC
Late Period 664–332 BC

 

New Kingdom Empir

During the Early Bronze Age the Egyptians would slowly come to control the Eastern Mediterranean and centuries later, during the height of the New Kingdom Empire, (1550-1100 BCE) the Sea would be known as the Water of Egypt. Although Egypt was the dominant political power on the waves for at least one thousand years it shared the waterborne trade routes with merchants from across the Bronze Age world. Much more is known about the Mediterranean trade routes than the sea routes to Asia.

Traveling north, along the Palestinian coast, Egyptian ships made an average sped of 55km per day. The Ships would bring gold, amethyst, jasper and turquoise to trade for timber and luxury goods like the prized lapis lazuli from distant Afghanistan. As southern Palestine had few ports most Egyptian ships traveled north to Byblos to conduct their business, usually trading for timber, especially the highly prized Lebanese cedar.

From Byblos ships could travel on to Ugarit and southern Anatolia or they could sail west to Cyprus which was known for its oxhide  ingots of copper ore (so named due their shape) and olive oil. Such journeys would take as little as two weeks when sailing out of the Eastern Nile Delta region. Travel south again from Cyprus was much quicker in the right season where southerly winds could push the ships southward at speeds of hundreds of Kilometers per day. This southerly journey from Cyprus could be treacherous as it relied on travel across open water which made the ships susceptible to storms.

During the New Kingdom Egyptian shipping was based out of Perunefer (meaning Good Departure/BonVoyage), the port of the capital city of Memphis. It was here that much of the timber from the Syrian coast was brought for shipbuilding. Ships masts were brought in ranging from 6-17 meters in length. The ships themselves were up to 5.5 meters wide and 30 meters long. Although Egypt built many vessels for trade it is possible that some of the longer range vessels were actually built in foreign lands.

Egyptian accounts tell of long range trade vessels known as Byblos ships and Keftiu ships. Keftiu was the ancient Egyptian name for Crete. Some theories suggest that theses ships were so named because of their destinations but depictions of these vessels indicate they often had crews of non-Egyptians and therefore may have actually originated in Byblos or Keftiu and were merely sanctioned by Egypt to trade in its territory.


An ancient Egyptian ship based on tomb drawings


Ahmose I

1539 - 1514 BC


Ahmose I

Osamnaesta dinastija

Ahmose I je završio osvajanje i protjerivanje Hiksa iz delte regije, obnovljena tebansku pravilo u cijelom Egiptu i uspješno Ponovili egipatsku vlast u svojim nekad predmet područja Nubije i Kanaanu.


Izgon Hiksa

Around 1785 BC, as the power of the Middle Kingdom pharaohs weakened, a Western Asian people called the Hyksos had already settled in the Eastern Delta town of Avaris, seized control of Egypt, and forced the central government to retreat to Thebes. The pharaoh was treated as a vassal and expected to pay tribute. The Hyksos ("foreign rulers") retained Egyptian models of government and identified as pharaohs, thus integrating Egyptian elements into their culture. They and other invaders introduced new tools of warfare into Egypt, most notably the composite bow and the horse-drawn chariot.

After their retreat, the native Theban kings found themselves trapped between the Canaanite Hyksos ruling the north and the Hyksos' Nubian allies, the Kushites, to the south of Egypt. After years of vassalage, Thebes gathered enough strength to challenge the Hyksos in a conflict that lasted more than 30 years, until 1555 BC. The pharaohs Seqenenre Tao II and Kamose were ultimately able to defeat the Nubians to the south of Egypt, but failed to defeat the Hyksos. That task fell to Kamose's successor, Ahmose I, who successfully waged a series of campaigns that permanently eradicated the Hyksos' presence in Egypt. He established a new dynasty. In the New Kingdom that followed, the military became a central priority for the pharaohs seeking to expand Egypt's borders and attempting to gain mastery of the Near East.

 

Ah-mose - Jˁḥ ms(j.w), Born of Iah


Yah

Iah (Egyptian: Jˁḥ, transliterated as Yah, Jah, Jah(w), Joh or Aah is a lunar deity in ancient Egyptian religion. His name simply means "Moon". By the New Kingdom, he was less prominent than other gods with lunar connections, Thoth and Khonsu. As a result of the functional connection between them he could be identified with either of those deities.

 

Amun

Amun-Ra retained chief importance in the Egyptian pantheon throughout the New Kingdom (with the exception of the "Atenist heresy" under Akhenaten). Amun-Ra in this period (16th to 11th centuries BC) held the position of transcendental, self-created creator deity "par excellence", he was the champion of the poor or troubled and central to personal piety. His position as King of Gods developed to the point of virtual monotheism where other gods became manifestations of him. With Osiris, Amun-Ra is the most widely recorded of the Egyptian gods.


Amun-Ra

As the chief deity of the Egyptian Empire, Amun-Ra also came to be worshipped outside Egypt, according to the testimony of ancient Greek historiographers in Libya and Nubia. As Zeus Ammon he came to be identified with Zeus in Greece.

Amun and Amaunet are mentioned in the Old Egyptian Pyramid Texts. The name Amun (written imn) meant something like "the hidden one" or "invisible".

Amun rose to the position of tutelary deity of Thebes after the end of the First Intermediate Period, under the 11th dynasty. As the patron of Thebes, his spouse was Mut. In Thebes, Amun as father, Mut as mother and the Moon god Khonsu formed a divine family or "Theban Triad".

Subsequently, when Egypt conquered Kush, they identified the chief deity of the Kushites as Amun. This Kush deity was depicted as ram-headed, more specifically a woolly ram with curved horns. Amun thus became associated with the ram arising from the aged appearance of the Kush ram deity. A solar deity in the form of a ram can be traced to the pre-literate Kerma culture in Nubia, contemporary to the Old Kingdom of Egypt.

Amun also adopted the aspect of the ram from the Nubian solar god, besides numerous other titles and aspects.

In Libya there remained a solitary oracle of Amun in the Libyan Desert at the oasis of Siwa. The worship of Ammon was introduced into Greece at an early period. A mythological king of Libya, was also considered a son of Hammon.

According to the 6th century author Corippus, a Libyan people known as the Laguatan carried an effigy of their god Gurzil, whom they believed to be the son of Ammon, into battle against the Byzantine Empire in the 540s AD.

Amun, worshipped by the Greeks as Ammon, had a temple and a statue, the gift of Pindar, at Thebes, and another at Sparta, the inhabitants of which, as Pausanias says, consulted the oracle of Ammon in Libya from early times more than the other Greeks. At Aphytis, Chalcidice, Amun was worshipped, from the time of Lysander (d. 395 BC), as zealously as in Ammonium. Pindar the poet honoured the god with a hymn. At Megalopolis the god was represented with the head of a ram (Paus. viii.32 § 1), and the Greeks of Cyrenaica dedicated at Delphi a chariot with a statue of Ammon.

Such was its reputation among the Classical Greeks that Alexander the Great journeyed there after the battle of Issus and during his occupation of Egypt, where he was declared "the son of Amun" by the oracle. Alexander thereafter considered himself divine. Even during this occupation, Amun, identified by these Greeks as a form of Zeus, continued to be the principal local deity of Thebes.

Several words derive from Amun via the Greek form, Ammon, such as ammonia and ammonite. The Romans called the ammonium chloride they collected from deposits near the Temple of Jupiter-Amun in ancient Libya sal ammoniacus (salt of Amun) because of proximity to the nearby temple. - Amun-Ra, Ammonoidea

 

Thera eruption - Tempest Stele

Erupcija na otoku Thera (današnji Santorini oko 100 km od Krete) nastale tijekom LM IA. Ova erupcija bila je među najvećim vulkanskih eksplozija u povijesti civilizacije i izvaditi oko 60 km 3 materijala i uvrštavanje 7 na Vulkanski Explosivity Index. Erupcija je uništio obližnje naselje u Akrotiri na Santorini, koji je pokopan u sloju plavca. erupcija se vjeruje da su pogođeni na Kreti, iako je opseg učinka je raspravljalo. Rane teorije predložio da ashfall od Thera na istočnu polovicu Krete obuzdan biljni svijet, zbog čega izgladnjivanje lokalnog stanovništva. Više temeljita ispitivanja na terenu su utvrdili da nema više od 5 milimetara (0.20 in) pepela pao negdje na Kreti. na temelju arheoloških dokaza pronađenih na Kreti, studije 21. stoljeća pokazuju da masivni tsunami, generira Theran erupcije, opustošio priobalje Krete i uništili mnoga kretska naselja.

LM IIIA period je obilježen svog bogatstva (tj bogati grobovi, ukopi i umjetnost) i sveprisutnosti Knossian keramičkih stilova. No, do LM IIIB, značaj Knososu kao regionalno središte te MATERIJAL 'bogatstvo', čini se da su se smanjili.

Kretski ostaci pronađeni su iznad Thera pepela sloj, što znači da je Thera erupcija nije uzrokovalo trenutnu pad kretske civilizacije. Kako su Krečani su moć more i ovisilo o pomorskih i trgovačkih brodova za njihov život je Thera erupcija vjerojatno prouzročilo značajan ekonomski teškoće. Da li ti učinci bili dovoljni da se aktiviraju pad civilizacije intenzivno raspravlja. Mikenski osvajanje Krete dogodila u kasnom razdoblju "Minojska II". U Mycenaeans bili vojni civilizacije. Koristeći svoju funkcionalnu mornarice i dobro opremljenu vojsku su bili sposobni za invaziju. Mikenski oružje je pronađeno u ukopima na Kreti. To pokazuje mikenske vojni utjecaj nije mnogo godina nakon erupcije. Mnogi arheolozi nagađaju da je erupcija izazvala krizu u kretskoj civilizaciji, što ih čini ranjivim na osvajanja od strane Mycenaeans.

Uništenje kretske civilizacije je najvjerojatnije zbog invaziju snage. Iako je raspad procvata civilizacije pomogao je izbija vulkan na Thera, konačan kraj je došao od vanjskih osvajača. Arheološki dokazi upućuju na to da je uništenje otoka je zbog požara štetu. Hood napominje da je palača u Knososu Čini se da su imali manje štete od drugih mjesta duž otoka Krete. Kao što prirodne katastrofe ne biraju ciljeve, nejednolika uništenje vjerojatno je uzrokovan osvajača. Oni bi vidio korisnost očuvanja palaču centar kao što je Knososu za vlastite potrebe.

Tempest Stele - Minojska erupcija


Thutmose I - Hatshepsut

1520 - 1458 BC


Thutmose I

Hatshepsut

Thutmose I

Thutmose I, reign: 1520–1492 B.C.E. During his reign, he campaigned deep into the Levant and Nubia, pushing the borders of Egypt farther than ever before. He also built many temples in Egypt, and a tomb for himself in the Valley of the Kings.

Hatshepsut

The Hathor Chapel at the Mortuary Temple of Queen Hatshepsut. West Bank, Luxor.


Hatshepsut

Deir el-Bahari

 

Deir el-Medina


Deir el-Medina


Thutmose III - Amenhotep II

1479 - 1401 BC


Thutmose III

Amenhotep II

Thutmose III

Nakon što su Kanaanski gradovi otkazali poslušnost Thutmose ih je napao 1457 godine prije Krista. Nakon pobjede u bitci Kanaanci su uspjeli pobjeći u Megido, na kraju nakon opsade od sedam ili osam mjeseci Thutmose ga je osvojio.

Uzimanjem Megida, Thutmose je stekao kontrolu nad cijelim sjevernom Kanaanu, a Kanaanski knezovi bili su dužni poslati svoje sinove kao taoce u Egipat.

Bitka kod Megida

Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. - Izlazak


Mezopotamija i Egipat 1450 BC

Amenhotep II

U travnju njegove sedme godine, Amenhotep II je suočen s velikim pobune u Kanaanu od vazalnih država Naharin i šalju svoju vojsku na Levanat da uguši pobunu. Ova pobuna je vjerojatno potaknut egipatskog glavni blizini istočne suparnika, Mitani. Njegovo stela pobjede isklesan nakon ova kampanja bilježi nema većih bitke, koji je pročitao brojne načine. Može biti da je ova kampanja je više slična jednom od izleta Levantu koje je njegov otac su se borili, a on se samo bavi manje namjesnike u borbi i prisiljen gradova zakleti na vjernost da ga-zakletvi odmah slomljena nakon njegova odlaska.

 

Is-ra-el


Berlin Relief - Israel

 

Ke-re-ta

 


Chariot


Pharaoh riding a chariot

 

Yuya, Iouiya, Yaa, Ya, Yiya, Yayi, Yu, Yuyu, Yaya, Yiay, Yia, Yuy

oko 1429 - 1374 BC


Yuya

Yuya & Tjuyu

Yuya je bio moćni egipatski dvorjanin tijekom XVIII dinastije u Egiptu (oko 1390 pne). Bio je oženjen Tjuyu, egipatskom plemkinjom povezanom sa kraljevskom obitelji, koji su obnašali visoke dužnosti u državnim i vjerskim poslovima. Vjeruje se da je umro oko 1374 BC u srednjim pedesetim godinama.

Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. - Postanak

Stranac u Dolini kraljeva

Uzimajući u obzir njegovo neobično ime i značajki, neki egiptolozi vjeruju da je Yuya je stranog podrijetla, Ime Yuya mogu biti napisane na nekoliko različitih načina. Nije to bilo tipično za egipatski osoba ima toliko različitih načina da pisati njegovo ime; to može sugerirati da je Yuya preci imali stranog podrijetla.
Studija njegove mumije su pokazali da Yuya bio čovjek viši od prosječnog stasa. Grafton Elliot Smith je smatrao da je njegova pojava nije tipično egipćanska, saznato je da je imao plavu kosu, a vjerovatno i oći.
Yuya je jedina egipatska mumija s rukama ispod brade, a ne preko prsa, što su semitske značajke, a stil brade sličan je semitskom, dok su egipatski dužnosnici poznati po obrijanom bradom na licu.

Yuya and his wife Tuyu were no mere "commoners," elevated to a lofty social position solely by their daughter's royal marriage, as earlier commentators believed, but were probably individuals who had exerted immense political influence during the reigns of Amenhotep III and his father, Tuthmosis IV. The scarabs issued to commemorate the marriage of Amenhotep III to Tiye name her parents prominently in an unprecedented fashion, as though intentionally stressing the royal alliance with this Akhmim-based family. C. N. Reeves argues that the naming of Yuya and Tuyu on the marriage scarabs, which were most likely issued during Amenhotep III'rds second reignal year (when he was still a boy) indicates that the royal in-laws already exerted considerable political clout prior to their daughter's marriage, and may even have functioned as "powers behind the throne" during their youthful son-in-law's early years of rule. The many impressive titles of Yuya and Tuyu (including “God’s Father," “His Majesty’s Lieutenant Commander of Chariotry," “Master of the Horse," “Priest of Min," "Overseer of the cattle of Min, Lord of Akhmim" for Yuya and “King’s Mother of the Great Royal Wife, “Chief of the Harem of Min," “Priestess of Amen," “Chief of the Harem of Amen," and “Chantress of Hathor," for Tuyu) as well as their sumptuous burial in the Royal Valley, support this opinion.


"...The name of her father is Yuya. The name of her mother is Tuyu..." Commemorative scarab announcing the marriage of Tiye to Neb-Maat-Re
Amenhotep III, which emphatically proclaims the names of her parents.

Josip

Osim dijeljenja jedinstveni naslov "Otac faraonu:" i Josip i Yuya bili stranci u Egiptu. Mnogi su znanstvenici komentirali Yuya vanjske pojave. Na primjer, Arthur Weigall, jedan od arheologa koji su uključeni u otkrivanju Yuya grobu piše:... "On je bio osoba sa zapovjednog prisutnost On ima lice jednog crkvenog, a tu je i nešto o svojim ustima koja podsjeća na papa, Lav III. " Henri Naville, švicarski egiptolog, zauzeo stajalište da Yuya je "vrlo orlovski lice moglo biti semitski".

Poteškoće pismoznanci imali sa svojim imenom i ukazati na Yuya je stranog podrijetla. Jedanaest različitih načina pisanja pronađeni su na njegovu sarkofagu, tri lijesova i druge nadgrobnim namještaj. Egipatski imena obično naznačeno ime boga pod čiju zaštitu osoba je Ra-mos, Ptah-hotep, Tutankh-Amun i tako dalje.

Način Yuya pokopan također ukazuje na njegove nisu bile Egipćanin. Njegove uši nisu one većine kraljevskih mumija iz 18. dinastije, u vrijeme kada Yuya vidio uslugu pod oba Tuthmosis IV i njegov sin Amenhotep III and Položaj njegovih ruku, okrenut vrat ispod brade, razlikuje se od uobičajenog Ozirisa oblik u kojem je mrtvac ruke su prelazile preko njegovih prsa.

Grafton Elliot Smith, britanski anatom koji je pregledao Yuya je mumiju 1905., postavio pitanje njegove ne-egipatskog izgled. Smith je napisao u svom izvješću; "Njegova (Yuya a) lice je relativno kratka i eliptični, Nos mu je istaknuti, orlovski i visoka mosta;...... Usne čini se pomalo puni Vilica je umjereno kvadrat Kad smo došli raspitati.... u rasnog karaktera tijela Yuya, postoji vrlo malo mi svakako može iskoristiti na što je jasan pokazatelj njegovog podrijetla i sklonostima... oblik lica (a pogotovo nos) je, kao što smo pronašli češće u Europa nego u Egiptu. "

Kralj je također dao je Josip egipatski ženu i egipatski ime, od kojih je prvi element je "sef". Maneton, egipatski povjesničar koji je napisao povijest svoje zemlje na Ptolomeja I. u 3. stoljeću prije Krista, spominje da je Amenhotep III imali ministra zove Sef, čini se da je ime "Jo-sef" ili "Yo-SEF"

U biblijskom račun Josipa patrijarh, na imenovanju ministra, primio tri objekta od faraona kao insignije ured, prsten, zlatni lanac i kolima. Ove tri objekti su također naći u Yuya grobnici.

Iako je kraljevski prsten nije pronađen u Yuya grobnici, pisani dokaz pronađen je pokazati da Yuya je nositelj kraljevim prstenom. To je jasno iz Yuya je naslova ", nositelj pečatom kralja Donjeg Egipta", kao i "nositelj prstena kralja Donjeg Egipta." Značajan nalaz u grobu također je bio zlatni lanac koji je pao u Yuya lijes, a dolaze na odmor pod glavu kad je grobnica pljačkaši cut nit koja ga drži na mjestu. Mala kola je također otkriven u grobnici.

Kao što ime faraona koji je imenovao Josipa kao njegov pomoćnik nije dano u svetim knjigama, znanstvenici su tražili neke druge detalje u priči o Josipu, da im pomogne u utvrđivanju svoje vrijeme. Oni su primijetili da su "kola", spominju se tri puta u Knjizi Postanka:

1 - Kada je imenovan za ministra, Faraon dade Josipu kola,

2 - Josip koristio kola izlaze pozdraviti svog oca Jakova i ostatak plemena Izraela, kada su stigli u Egipat,

3 - Kad su Izraelci išli pokopati oca Jakova u Kanaanu, Josip uze sa sobom ", oba kola i konjanike."

Priča Biblija povišenja Josipa visokih uredskih navodi da mu je faraon koji pokazuju druga kola za vožnju. To ukazuje na njegovu odgovornost za chariotry, pogled prilog govori i činjenica da je kočija bila pronađena u Yuya grobnici. To je bio običaj u starom Egiptu staviti u grob objekata koji su imali poseban značaj u životu jedne mrtve osobe.

Smatralo se da kraljevi Hiksa, koji su vladali Egiptom oko stoljeće i pol prije 18. dinastije izbačen, bili su prvi uveli kola u Egipat. Kao što su Hiksi sami bili kanaanskoga podrijetla, bilo je lako postaviti Josipa hebrejskog za vrijeme njihove vladavine u Egiptu. Međutim, sve Hiksi mjesta na istočnoj delte Nila sada su iskopani, a ne ostaci kola pronađeni su u jednoj od njih, niti bilo napisano, niti nacrtana pozivanje na kolima. Danas je opće prihvaćeno da su egipatski kraljevi 18. dinastije bili su prvi uvesti kola.

Također je utvrđeno da je tek u kasnijoj 18. dinastije, u vrijeme kada Yuya živio, da chariotry postao odvojen od pješadije kao vojni ruku, a to Yuya, kao glavni služi Amenhotepa III, prvi je osoba koju znam, da nose naslove zamjenika Njegovog Veličanstva u Chariotry kao časnik konja.

Family

Yuya i Tjuyu imalli su kćer po imenu Tiye, supruga faraona Amenhotep III, baka Akhenaten i prabaka Tutankhamona.

Tiye je postala "Velika kraljeva supruga" faraona Amenhotepa III. "Velika kraljevska supruga" je bila najveća egipatska religijska pozicija, posluživanje faraona u službenim ceremonijama i ritualima.

Imali su sina po imenu Anen, koji su nosili naslove kancelar Donjeg Egipta, drugi prorok Amona, sm-svećenik Heliopolisa i Božanskog Oca.
Anen je bio egipatski dužnosnik tijekom kasne osamnaese dinastije. Sin Yuya i Tjuyu i brat kraljice Tiye, supruge faraona Amenhotepa III. Postao je kancelar Donjeg Egipta, drugi Poslanik Amona, svećenika u Heliopolisu, stekao je titulu Božanskog Oca. Vrlo je vjerojatno je umro koju godinu prije tridesete godine vladavine Amenhotepa III.

Yuya i Tjuyu također su bili roditelji Ay, egipatskog dvorjanina aktivanog tijekom vladavine faraona Akhenatena, a koji je na kraju postao faraon Ay.

  • Anen - Manaše Manasseh/ M(an)aše Amanmašša
  • Ay - Efrajim / Efr(aj)im
  • Tiye
Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće. - Postanak

Resheph

Resheph je usvojen kao službeni božanstvo u Egiptu pod Amenhotepa II za vrijeme osamnaeste dinastije Egipta kao bog konja i kola.
U biblijskom hebrejskom , resheph  רֶשֶׁף znači „plamen, firebolt”, izvedene iz שָׂרַף „snimanja”.   Resheph kao osobno ime, unuk Efrajima, javlja se u 1 Ljetopisa 7:25.
Efrajimovi sinovi: .. Sin mu je bio Refah i Rešef...

Josipove kosti

DODATAK - Josipove kosti
Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora. - Jošua

Dodatak o Josipovim kostima je naknadno umetanje svećeičke verzije (Dokumentarna hipoteza).

Pi-Ramesses - Dolina kraljeva 766 km

Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. - Postanak

Yuya, veliki vanjski lijes

Yuya, drugi i unutarnji lijes

Amenhotep III - Tiye

1386 - 1349 BC


Amenhotep III

Tiye

Tiye (red hair)

Amenhotep III bio je otac dva sina sa svojom suprugom Tiye, njihov prvi sin je Thutmose i drugi Amenhotep IV, kasnije poznat kao Akhenaton. Također su imali  i četiri kćeri: Sitamun, Henuttaneb, Isis ili Iset i Nebetah. Imali su najmanje šest, a možda i više djece.

Tiye (c 1398 - 1338 pne) je kći Yuya i Tjuyu, postala je "Velika kraljeva žena" Amenhotepa III.

Tiye-in otac Yuya je bio ne-kraljevski, bogati zemljoposjednik iz Gornjeg egipatskog grada Akhmin, gdje je služio kao svećenik Min, inspektor stoke, kraljev poručnik i zapovjednik bojnih kola. Tiye-na majka Thuya, je bila uključena u mnoge vjerskie kultove, kao (pjevač Hathor, načelnik zabavljača Amona i Min ...), što ukazuje da je član kraljevske obitelji.

"Regnal Year 11 under the Majesty of...Amenhotep (III), ruler of Thebes, given life, and the Great Royal Wife Tiye; may she live; her father's name was Yuya, her mother's name Tuya.."

Tiye je postala svom mužu Amenhotep III. pouzdan državni savjetnik, bila je u mogućnosti steći poštovanje stranih dostojanstvenika, koji su se obraćali izravno njoj. Tiye je igratla aktivnu ulogu u međunarodnim odnosima i bila je prva egipatska kraljica čije je ime zabilježeno na službenim aktima.


Akhenaton - Nefertiti

1350 - 1334 BC


Akhenaton


Nefertiti

Akhenaton

Ekhnaton je posebno istaknuo za napuštanje tradicionalnog egipatskog mnogoboštvo i uvođenje štovanje usmjeren na Aton, koji je ponekad opisan kao monoteistička ili henotheistic.

Ekhnaton pokušala dovesti do odlaska iz tradicionalne religije, ali na kraju ne bi se prihvatio. Nakon njegove smrti, tradicionalna religijska praksa postupno je obnovljena, a kad desetak godina kasnije vladari bez jasnih prava nasljeđivanja od osamnaeste dinastije osnovali su novu dinastiju, oni diskreditiran Akhenaten i njegovih neposrednih sljedbenika, koji se odnosi na sebe Akhenaten kao "neprijatelja" ili "da je kriminalac" u arhivskim zapisima.

Ekhnaton revidirana imena u Aten i druge vjerske jeziku, kako bi sve više isključuju reference na drugim bogovima; u nekom trenutku, također, krenuo je na široki razmjera brisanja tradicionalnih bogova 'imena, a posebno onima Amona.

Velik dio umjetnosti i izgradnje infrastrukture stvorio u Akhenaten vladavine bio izbrisan ili uništen u razdoblju nakon njegove smrti, osobito tijekom vladavine Horemheb i početkom devetnaestog dinastije kraljeva. Kamena zgrada blokovi od Akhenaten građevinskih projekata kasnije su poslužile kao temelj kamenja za naknadne vladare hramovima i grobnicama.

- majka: Tiye
- glavni grad El Amarna

Nefertiti

Nefertiti (oko 1370 - oko 1330 pne) egipatska kraljica i Velika Royal Supruga (glavni pratilac) Akhenaten-a. Nefertiti i njezin muž bili su poznati po vjerskim reformama, u kojoj su obožavali jednog Boga ATEN. Njihova vladavina je nedvojbeno najbogatije razdoblje staroegipatske povijesti.


Akhenaton


Nefertiti

Meritaten - Meryetaten

Amarna Period

Amarna Period / Amarna letters / Ime Amarna dolazi iz Beni Amran plemena koji su živjeli u regiji.


Tutankhamun - Ay

1334 - 1321 BC


Tutankhamun

Ay
"Ne tako, oče moj," reče Josip svome ocu, "jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo." - Postanak

Horemheb

1321 - 1293 BC


Horemheb

Horemheb nije bio povezan s prethodnom kraljevske obitelji.

Prije nego što je postao faraon, Horemheb je bio vrhovni zapovjednik vojske pod vladavine Tutankamun i Ay. Nakon njegova ulaska na prijestolje, on je reformirao državu i to je bio pod njegovom vladavinom da službena akcija protiv prethodnih Amarna vladara počelo.

Horemheb srušili spomenike Akhenaten, ponovno korištenje njihovih ostataka u njegovim građevinskim projektima, a uzurpirao spomenike Tutankhamona i Ay. Horemheb vjerojatno ostao bez djeteta, jer je imenovan njegov vezir Paramesse kao svog nasljednika, koji će preuzeti prijestolje Ramzes I

Pitom

Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. - Izlazak

Shasu lutalice

Horemhab je pokrenuo kampanju protiv Shasu (egipatski = "lutalice") nomadskih plemena koja su prešla preko Jordana i prijetili egipatskoj trgovini kroz Galileju i Jizreel.

Faraon Seti I osvojo je Shasu nomade koji žive južno i istočno od Mrtvog mora, od tvrđave Taru (Shtir?) do "Ka-n -'- na".

 


<< Danites Index Ke-re-ta >>

This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com