Noetic Academy Danel - This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com

Meteorski pljusak

Meteorski pljusak, meteorska kiša ili meteorski roj je pojava skupine meteora iz jedne točke na nebu (radijanta). U obilnome meteorskom pljusku u jednom satu pojavi se više desetaka ili stotina meteora. Pljusak traje od nekoliko sati do više dana. Meteorski pljuskovi potječu s putanja postojećih ili iščezlih kometa.
Pojava meteorske kiše i kometa još se u ranom dobu smatrala predznakom nesreće.

Arheolog Marie-Anges Courty je potvrdila Baillieve podatke kako se na područjima Europe, sjeverne Afrike i Bliskog Istoka drveća pretrpjela šokove od eksplozija u zraku i na tlu no napravila je još jedno otkriće, naime u naslagama tla je otkrila kalcit koji se jedino može naći u meteorima. Te naslage tla se savršeno uklapaju u dendrokronološke podatke koje je ustanovio Baillie.
Antička Kina je podatke o kataklizmama poistovjećivala sa „zmajevima na nebu“ točnije prolazima kometa, a zapadnjaci su, čini se, ostali „kratkih rukava“ jer je Rimska civilizacija propala upravo zbog kataklizme koja se dogodila nad velikim dijelom zapadne Europe. Uzmemo li u obzir da je istočno Rimsko carstvo nastavilo živjeti sa smanjenim intenzitetom kroz Bizant, dok su na vrata Europe dolazile gladne horde stepskih plemena koje su jednostavno bježale pred svojim kataklizmama, tada povijest počinje dobivati sasvim novu sliku.

Jesu li se pradavni ljudi s pravom bojali kometa, te su ih prikazivali kao donositelje pošasti i klimatskih anomalija?
Pogledajmo što su pradavni ljudi zapisali o turbulentnom vremenu za vrijeme propasti Rimskog carstva:
Kineski povjesničar je zapisao 540. nove ere:
„Zmajevi se bore u sazviježđu K’uha. Krenuli su prema zapadu. Sva mjesta nad kojima su prošli plamteći zmajevi su sravljena sa zemljom, a drveća su polomljena i spaljena.“
Rimski povjesničar Flavius Cassidorus je zapisao o događajima tijekom 536. nove ere:
„Sunce je izgubilo svoju jarku svjetlost, sve se čini mutno i plavkasto. Ne možemo vidjeti svoje sjene usred podneva, niti osjećamo sunčevu toplinu. Ovaj užasan fenomen je trajao cijelu godinu nakon eklipse. Imali smo ljeto bez žege. Usjevi su se smrzavali i propadali usred ljeta, hladi nas ledeni sjeverac. Molimo se za kišu koja nikako ne dolazi.“
Procopius je zapisao:
„Za vrijeme 540. dogodilo se veliki pomor. Sunce je sjajilo tek četvrtinom svoje snage, jedva ga možemo vidjeti kroz maglu i dim.“
Lydus je napisao slijedeće:
„Sunce je izblijedilo na cijelu godinu, voćke su usahle zbog nenormalnog vremena i velike hladnoće.“
Mihael Sirijac je zaključio:
„Sunce je zatamnjelo, tmina je trajala punih 18 mjeseci. Svaki dan slaba sunčeva svjetlost jedva dopre do tla nepunih četiri sata, sjene su jedva vidljive, voće ne može dozrjeti, vino nalikuje na ocat.“
Tadašnje kineske kronike su zabilježile slijedeće:
„Sunce je nestalo na puna tri mjeseca.“

Nakon što je proučio više od pet stotina izvještaja o iskopavanjima i klimatoloških studija, dr. Benny Peiser sa sveučilišta John Moore u Liverpoolu, došao je do zaključka da su sve pogođene civilizacije "pretrpjele ogromne promjene klime točno u isto vrijeme." Te su se katastrofe dogodile "u Egeju, Anatoliji, na Bliskom i Srednjem Istoku, u Egiptu i Sjevernoj Africi, i u velikim dijelovima Azije." Povezana katastrofa dogodila se i u istočnoj Kini.
Civilizacija u dolini Inda na sjeverozapadu Indijskog potkontinenta bila je jedna od žrtava i tajanstveno je iščezla. Egipatska civilizacija preživjela je klimatološki poremećaj, ali je sačuvala uspomene na nepodnošljivu vrućinu, pogubne poplave i naglo pretvaranje u pustinju prethodno plodnih poljoprivrednih polja.
U istom je razdoblju propalo Akadsko carstvo Mezopotamije i Sirije zbog poplava i velike kataklizme - za koju se do sada smatralo da je bio veći potres - ali su istraživači potvrdili 1997. da je to bio sudar s meteoritom. Marie Agnes-Courty iz Francuskog centra za znanstveno istraživanje, pronašla je mikroferule kalcijske tvari - nepoznate na Zemlji ali obilne u meteoritima - raspršene na površini od tisuće četvornih milja u sjevernoj Siriji u uzorcima tla i arheološkim naslagama iz 2350. god. prije Krista. Također je otkrila dokaze o velikim regionalnim požarima u obliku debelih naslaga crnog ugljena.


Meteorski pljusak 1833., s približno 35 000 meteora na sat.

 

Ouroboros - Kozmička zmija

Detaljna istraživanja Freda Hoylea i Chandre Wickramasinghea pružila su obavijesti o bilježenjima temperature i o drugim izvorima koji govore da su veći sudari - iako nijedan tako ozbiljan kao oni koji su se događali tijekom Doba Lava - i dalje slijedili u povremenim razmacima tijekom ljudske povijesti. Prema njima, postoje podaci o slučajevima kaosa, poremećaja, i brze promjene klime oko 7000., 5.000., 4.000., 2500. 1.000. god. prije Krista, te 500. god. poslije Krista. - koje su u svakom slučaju trajale nekoliko desetljeća ili čak jedno stoljeće, i uključivale opetovane sudare s višestrukim komadima barem veličine kometa što je pao u Tunguziji, u intezitetu od 100 godišnje.
Duncan Steel vjeruje da je postotak sudara ponekad mogao biti mnogo veći, i računa da u takvim slučajevima kataklizme zahvaćaju široke površine planeta, uslijed uskla­ đenoga dolaska mnogih napadača u nekoliko dana. Sasvim je moguće da unutar tih nekoliko dana Zemlja primi stotine udaraca poput onoga u Tunguziji. /podcrtao autor/

Hopi indijanci "Prvi je svijet bio uništen u znaku kazne za ljudske prekršaje sveprožimajućom vatrom, koja je stizala odozgo i odozdo. Drugi je svijet završio kada je zemaljska kugla iskočila iz svoje osi i sve je prekrio led. Treći svijet završio je sveopćim potopom. Sadašnji je svijet četvrti. Njegova sudbina ovisit će o tome kako se njegovi stanovnici ponašaju u skladu s planovima Stvoritelja."

Arijci Aveste predislamskoga Irana Vjerovali su da su prije našega postojala tri doba. U prvome dobu ljudi su bili čisti, bezgrešni, visoki i dugo su živjeli. No, potkraj toga doba Zli je objavio rat svetome bogu Ahuri Mazdi (Ahura Mazda, op. prev.) i uslijedila je velika kataklizma. Tijekom drugoga doba Zli nije imao uspjeha. U trećem su dobu dobro i zlo bili izjednačeni. Na početku četvrtoga (odnosno sadašnjega) doba pobijedilo je zlo, i ono od tada vlada.


Ouroboros

 
Ouroboros, Papa Grgur XIII, po njemu je Gregorijanski kalendar dobio ime.

U Južnoj Americi Toba Indijanci iz područja Gran Chacoa, koje se prostire uz današnju granicu Paragvaja, Argentine i Čilea, još uvijek njeguju drevni mit o dolasku "velike hladnoće". U ulozi spasitelja ovdje se pojavljuje polubožanski junak zvan Asin:
"Asin je rekao čovjeku neka skupi drva koliko može i prekrije svoju kolibu debelim slojem slame, jer će nastupiti doba velike hladnoće.
Kada je koliba bila završena, Asin i čovjek zatvorili su se u nju i čekali. Kada je nastupila velika hladnoća, promrzli su ih ljudi preklinjali da im daju ugarke. Asin je bio strog i davao je žar samo prijateljima. Ljudi su se smrzavali i plakali čitavu noć. U ponoć su svi bili mrtvi, mladi i stari, muškarci i žene, to razdoblje leda i snijega dugo je trajalo i sve su se vatre ugasile. Ledeni je pokrov bio debeo poput životinjske kože."

U mayanskoj knjizi Popol Vuh potop se povezuje s "velikom tučom, crnom kišom, maglom i neopisivom hladnoćom". U njoj se spominje i to da je nastupilo razdoblje "[kada su se] nad čitav svijet nadvili oblaci i suton. Sunčevo i Mjesečevo lice bili su zastrti."

Drugi mayanski izvori potvrđuju da su čovječanstvo u drevno doba zaista zadesile te "neobične i strašne pojave." Zemlja je utonula u tamu. Sunce je još bilo jarko i čisto. Zatim se u podne zamračilo. Sunčeva se svjetlost pojavila tek dvadeset šest godina poslije potopa."

Propovjednik

Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo. Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.
Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

Amos 5,20 Neće li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunčan sjaj?

Matej onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Mnoga lica apokalipse


Podzemni gradovi

Spektakularno arheološko nalazište nalazi se u Nevsehiru, u Turskoj. Sasvim slučajno na njega su naišli građevinari koji su rušili kompleks zgrada u sklopu rekonstrukcije grada. Nakon tri godine istraživanja stručnjaci kažu da se radi o najvećem i najkompleksnijem podzemnom gradu na planeti, piše Telegraph.  
Skeniranjem tla utvrđeno je da se grad proteže na nekoliko razina, a njegova je površina usporediva s površinom - pazite sad - 64 nogometna terena
Utvrđeno je da je grad star pet tisuća godina, a njegova je kompleksnost zapanjila arheologe. Naime, ljudi su u njemu imali kuhinje, sanitarne čvorove, primitivan vodovod i ventilacijski sustav, vinarije, kapelice i brojna stepeništa kojima se prelazilo s jedne razine na drugu te na kraju i na - površinu. 

 

 

U SAD-u postoji niz legendi o tajnim podzemnim prolazima koji se protežu kilometrima. Jesu li ove tunele izradili divovi ili možda američki preci, jer su iz nekog razloga tražiti zaštitu u podzemlju?
Mnoge od tih drevnih legendi govore o velikim katastrofama koje su se dogodile u drevno doba. Nekoliko mitova i legendi navode i da su se prvi ljudi pojavili iz podzemnih pećina, tunela, pa čak i gradova.
U knjizi "Native American Myths and Mysteries", autora Vincent H. Gaddisa (1913-1997), koji je bio poznat po tome što je prvi koristio izraz Bermudski trokut, iznešene su neke vrlo zanimljive priče o podzemnim prolazima i pećinama u Americi. Tako on piše da je "Hopi indijancima ovo četvrti svijet. Tri puta je svijet na površini bio opustošen, a Hopi indijanci su pobjegli živjeti s ljudima - mravima u podzemlje".

Dokazi o tunelima pronađeni su ispod stotina neolitskoh lokaliteta i naselja, samim time što je toliko mnogo tunela preživjelo barem 12.000. godina pokazuje da je sama mreža u prošlosti morala biti enormno velika.
Mail online je napisao slijedeće, čovjek kamenog doba stvorio je masivnu mrežu podzemnih tunela koji leluja Europom od Škotske do Turske, o njima se napisala knjiga čiji autor ove tunele naziva „autocestama prapovijesti.“
Njemački arheolog Doktor Heinrich Kusch je izjavio kako se dokazi o tunelima koji nalaze ispod stotina i stotina neolitskih tunela po cijelom kontinentu.

Tajni drevni podzemni tuneli i pećine diljem Amerike
Živi zakopani
Masivna mreža tunela iz kamenog doba
Ispod Evrope postoji ogromna mreža tunela koja se prostire od Škotske do Turske
Otkriven misteriozni grad pod zemljom!
Otkriven misteriozni podzemni grad star punih pet tisućljeća
Tuneli iz kamenog doba spajaju Škotsku i Tursku
Europa je premrežena? Tajni tuneli od Škotske do Turske


<< Phaeton Index Astronomija u drevnih naroda >>

This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com