Otkazane lunarne misije

Pete Conrad bio je hipnotiziran prije misije da ne psuje prilikom izravnog prijenosa (Credit: NASA)

Apollo, program kojim su ljudi poslani na lunarnu površinu, najslavniji je od svih pothvata istraživanja svemira. Dogodio vrlo brzo: od objave namjere slanja ljudi na Mjesec 1961. godine, pa do prvog leta k Mjesecu prošlo je nepunih osam godina. S druge strane, od kraja letova na Mjesec do danas prošlo je više od četiri desetljeća. Kroz to je vrijeme iz sjećanja javnosti izblijedio spomenuti program, uz iznimku prve misije – Apollo 11 – čije se fotografije prigodno objavljuju na svaku godišnjicu slijetanja. Znate li koliko je uopće bilo lunarnih misija? Ili koliko ih je bilo unutar cjelokupnog programa?

Program Apollo

Progam Apollo su činile misije od oznake sedam do sedamnaest. Sedma i deveta odvile su se u Zemljinoj orbiti, sve ostale su išle k Mjesecu. Osma i deseta bile su pripreme za slijetanje, dok je trinaesta misija doživjela havariju prilikom leta, a posada se jedva živa vratila kući.

Jednostavna računica kaže kako je bilo jedanaest misija unutar programa, od čega je devet putovalo prema Mjesecu, dok ih se šest spustilo ondje.

NASA je zapravo planirala dvanaest lunarnih misija, od čega bi deset sletjelo na površinu, od Apolla 11 do Apolla 20. Naručeno je – i plaćeno – 15 raketa Saturn V, koje su bile temelj cjelokupnog programa.


Pete Conrad bio je hipnotiziran prije misije da ne psuje prilikom izravnog prijenosa (Credit: NASA)

Počevši s misijom Apollo 8 na Božić 1968. godine, američki su astronauti redovno pristizali na Mjesec. Prvi puta su sletjeli već spomenutom misijom Apollo 11, čime je započeta serija slijetanja koja je okončana 1972. godine, kada je Apollo 17 sretno stigao kući. No to je tek sedam ekspedicija na površinu, što se dogodilo s misijama Apollo 18, 19i 20?

Istraživanje svemira u raljama politike

Važno je razumjeti kako je program Apollo započet isključivo iz političkih potreba. Sovjetski Savez, kao jedina protuteža Sjedinjenim Američkim Državama, početkom svemirske utrke nizao je velike uspjehe u istraživanju svemira, stoga je bio potreban adekvatan odgovor – slanje čovjeka na Mjesec.

Iz tog se razloga već nakon prve lunarne misije javila snažna oporba u američkoj Vladi i Kongresu, koja je zahtijevala da se program – koji je sada ispunio svoj cilj – ukine. Međutim, podrška javnosti u tim je danima bila golema i s programom se nastavilo.


Brzinski rekord na Mjesecu iznosi 17 km/h (Credit: NASA)

No već šest mjeseci nakon prvih koraka na Mjesecu, najavljeno je ukidanje misije Apollo 20. Razlog je bio više praktične, nego političke prirode: kako je NASA-i bilo jasno da Apollo neće vječno trajati, već je imala pripremljene planove za razdoblje nakon lunarnih misija. Jedan je plan predviđao izgradnju svemirske stanice u Zemljinoj orbiti. Za tako što je valjalo osigurati raketu koja će masivnu stanicu podići sa Zemlje. Stoga je ukinut Apollo 20, kako bi se njegov Saturn V iskoristio za budući Skylab.

Apollo 13 kao otriježnjenje

Novi pritisci uslijedili su po “sretnoj nesreći” misije Apollo 13, kad su astronauti za dlaku izbjegli smrt na putu k Mjesecu. Tad su i najzagriženijim pristalicama lunarnog programa postali jasni razmjeri rizika takvih putovanja. Nedugo potom NASA je objavila kako skraćuje program za još dvije misije, Apollo 18 i Apollo 19.

Kao razlog ukinuću najčešće se navode visoki troškovi, no taj argument ne drži vodu. NASA je sve elemente spomenutih misija – Saturn V, zapovjedno-servisni modul, lunarni modul, svemirska odijela – platila godinama unaprijed i većina opreme dobrim je dijelom već čekala spremna u skladištu. Trošak svake pojedine misije iznosio je oko 450 milijuna tadašnjih dolara, a njihovim ukinućem ukupno se uštedjelo oko 40 milijuna, koji bi bili potrošeni uglavnom na podršku na Zemlji i gorivo za Saturn V.


Neil Armstrong samo je pet puta fotografiran na Mjesecu. Niti na jednoj se fotografiji ne vidi dobro. (Credit: NASA)

Pravi razlog otkazivanja bio je zapravo strah kako unutar NASA-e, tako i među političkom elitom da će neka od preostalih misija završiti tragično, što bi obilježilo čitav program i zasjenilo prethodne uspjehe.

Na tragediju se zapravo ozbiljno računalo: tko kaže da se Apollo 13 neće ponoviti? Osim mogućnosti otkazivanja opreme, u to je vrijeme Sunčeva aktivnost bila vrlo visoka. Solarne oluje pojavile su se nakon misije Apollo 16 te također nakon Apolla 17. Da su kojim slučajem astronauti u to vrijeme bili u svemiru, ubila bi ih golema doza radijacije.

Ljudi koji su izgubili Mjesec

Ne može se reći da NASA nije željela iskoristiti preostali hardver: uz već spomenuti Skylab, u planu su bile još dvije svemirske stanice, od kojih je jedna trebala biti poslana u lunarnu orbitu.

Niti jedna svemirska stanica osim prvog Skylaba nije zaživjela. S dobivenom svemirskom utrkom za leđima, u to se vrijeme već naveliko radilo na nasljedniku programa Apollo i političari su bili zabrinuti zbog troškova. Tadašnji predsjednik Richard Nixon rekao je ne, zavrnuo financijsku slavinu i usmjerio snage k Space Shuttleu. Neiskorištena oprema iz otkazanih misija sada skuplja prašinu po muzejima, u svojstvu najskupljih izložbenih primjeraka u povijesti.

Za kraj, upoznajmo se s posadama koje više od četiri desetljeća gledaju Mjesec na noćnom nebu i pitaju se “što bi bilo kad bi bilo”.
Apollo 18: Richard Gordon, Vance Brand, Joe Engle
Apollo 19: Fred Haise, William Pogue, Gerald Carr
Apollo 20: Stuart Roosa, Paul Weitz, Jack Lousma

 

Mjesec - Tajna zona

 

Mjesec - Neka druga stvarnost


<< Bogovi koji su došli iz Svemira Index