Meteorska oluja

Meteorska oluja pogodila je Zemlju prije 12 000 godina i kraj ledenog doba

Tijekom geološke prošlosti poznata su razdoblja za vrijeme kojih je dolazilo do zaleđivanja kontinenata, glacijacije (stvaranja ledenjaka) i naglog zahlađenja. Te promjene su se kroz Zemljinu prošlost dogodile nekoliko puta i poznate su pod nazivom ledeno doba. Svaki je prodor leda vezao velike količine vode u kontinentalnim ledenjacima debljine 1500-3000 m, što je dovelo do privremenog pada razine mora od 100 m ili više na cijeloj površini Zemlje.
Posljednje ledeno doba nastupilo je prije otprilike 2 milijuna godina. Svoj je vrhunac doživjelo u pleistocenu koji je trajao je od prije 2,588 milijuna do prije 11.550 godina. On pokriva veći dio razdoblja učestalih glacijacija, sve do konačnog zahlađenja zvanog mlađi drijas. Kraj mlađeg drijasa datiran je oko 9600. pr. Kr. (prije 11.550 kalendarskih godina).
Kraj ledenih doba karakterizira povećanje temperature i povlačenje ledenjaka i ledenih pokrova. Uz ta dva procesa također dolazi do izdizanja morske razine i nastajanja otoka i zaljeva. Svršetak posljednjeg ledenog doba definiran je otprilike 10000 godina prije nove ere. Tada se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem živimo još danas.
Krajem posljednjega ledenoga doba na sve živo na planeti su se obrušile strašne sile. Masovno izumiranje krupnih sisavaca (megafaune), koje je obuhvaćalo mamute, mastodonte, sabljozube tigrove, gliptodonte i kopnene ljenivce započelo je krajem pleistocena te se nastavilo u holocenu. Zbog otapanja leda, razina mora je između 10. i 6. tisućljeća pr. Kr. porasla za oko 100 metara.

Znanstvenici su pronašli „istaljeno staklo“ u stijenama, koje se formiralo na 1.700 stupnjeva Celzijeve ljestvice, što je ravno temperaturi koju stvara eksplozija atomske bombe. Ova meteorska oluja je prije 12.000 godina pokrenula ledeni val koji je uništio tadašnje velike sisavce.
Ekstremna toplina stvorena je udarom kozmičkih tijela o planetu, na slici vidimo istaljene djeliće stijene iz Sirije, stare gotovo 13.000 godina.
Znanstvenici su pronašli neoborive dokaze da je kiša meteora zasula zemlju prije nešto više od 12.000 godina, što je uvjetovalo izumiranje velikog broja prapovijesnih ljudi i potpuno izumiranje velikih sisavaca uključujući mamute.
Dokazi o meteoritima su toliko intenzivni da su pronađeni na dva kontinenta. Istraživači vjeruju kako je ovaj ogromno kozmički sraz uzrokovao jaki ledeni val koji je uzrokovao globalnu destrukciju.
Internacionalni tim znanstvenika je pronašao mnogobrojne nalaske istaljenog stakla koji se formira na temperaturama između 1.700-2.000 stupnjeva Celzijeve ljestvice, koja je nastala udarom kozmičkih tijela o Zemlju.


Ekstremna toplina stvorena je udarom kozmičkih tijela o planetu. Istaljene djeliće stijene iz Sirije, stare gotovo 13.000 godina.


Istovjetni uzorci otopljenog kamenja iz područja New Mexica za vrijeme eksplozije prve atomske bombe 1945., i iz Sirije stari gotovo 13.000 godina.


Kozmička kataklizma uzrokovala je nestanak planetarne mega faune, uključujući i mamuta.

Meteorite storm 'smashed the Earth 12,000 years ago and killed off a prehistoric people'
Was a giant comet responsible for a North American catastrophe in 11,000 BC?
The day the Earth froze: An hour-long storm started a mini ice age, say scientists
Study supports theory of extraterrestrial impact
Misterije arheologije

 

Lice Zemlje se zamračilo

Tijekom posljednjega ledenoga doba na sva su se živa stvorenja obrušile strašne sile. Na koji se način to odrazilo na čovječanstvo možemo zaključiti na temelju čvrstih dokaza o tome što se dogodilo s većinom drugih vrsta. Često su ti dokazi zbunjujući. Charles Darwin je, primjerice, tijekom boravka u Južnoj Americi primijetio:
"Vjerujem da se nitko nije više od mene čudio izumiranju vrsta.
Kada sam u La Plati [Argentina] otkrio konjski zub koji je ležao uz ostatke mastodonta, Megatheriuma, toksodonta i drugih izumrlih čudovišta, koja su živjela u veoma kasnom geološkom razdoblju, jako sam se iznenadio; naime, kada sam shvatio da je konj trčao ovim divljinama i množio se do velikih razmjera od kada su ga Španjolci pripitomili, zapitao sam se što se to nedavno moglo dogoditi da je, u navodno veoma pogodnim životnim uvjetima, prvi konj mogao izumrijeti?"
Odgovor je, naravno, ledeno doba. Prvi američki konji kao i brojni drugi prvotni sisavci izumrli su u ledenome dobu. No, ta istrebljenja nisu se dogodila samo u Novome svijetu. Upravo suprotno, u različitim dijelovima svijeta (iz različitih razloga i u različito doba) u dugim ledenim razdobljima u nekoliko je navrata istrijebljen velik broj vrsta. U čitavome svijetu većina je uništenih vrsta nestala u posljednjih 7 000 godina, u razdoblju od otprilike 15 000. do 8 000. god.pr. Kr.
Sada ćemo pokušati utvrditi klimatske, seizmičke i geološke događaje povezane s napredovanjem i povlačenjem ledenoga pokrivača, koji je uništio životinje. Razumno je pretpostaviti da su u tome znatan utjecaj imali i plimni valovi, potresi, divovske oluje te iznenadan početak i završetak glacijamih klimatskih uvjeta. No, bez obzira na to što se tijekom navedenih uvjeta zbivalo, najznačajnija je činjenica da su uslijed promjena koje su nastupile u posljednjem ledenome dobu životinje zaista masovno istrijebljene.
To previranje, kako je Darwin zaključio u svome Dnevniku, zasigurno je poremetilo "cjelokupan poredak Zemljine kugle". Na primjer, u Novome svijetu je između 15 000. i 8 000. god. pr. Kr. izumrlo više od sedamdeset vrsta velikih sisavaca, uključujući pripadnike sedam obitelji te čitavi red sjevernoameričkih rilaša. Taj golemi gubitak više od četrdeset milijuna životinja, koje su nasilno nestale sa Zemlje, dogodio se više puta u različitim razdobljima ledenoga doba. Naime, velika većina životinja istrijebljena je u razdoblju od samo dvije tisuće godina, između 11 000. i 9 000. god. pr. Kr. Usporedbe radi, u prethodnih 300 000 godina nestalo je samo dvadeset vrsta.
Taj proces masovnoga istrebljenja zahvatio je i čitavu Europu i Aziju, pa čak i daleku Australiju, u kojoj je u relativno kratkom razdoblju nestalo otprilike devetnaest vrsta velikih kralježnjaka, no ne i svih sisavaca.

Izvor: Graham Hancock - Otisci bogova

 

Holocensko masovno izumiranje

Znanstvenici su na bazi novootkrivenih dokaza shvatili da je prije 12900 godina kometa udarila o planetu stvarajući kataklizmu čije posljedice osjećamo i dan danas.
diljem planete su nedavno pronađeni mikroskopski djelići otopljene stijene, koji se u stručnom jeziku nazivaju sferule ili nano dijamanti, oni su iskopani iz prastarih slojeva tla i jasno dokazuju silinu udarca koji se dogodio prije skoro 13 milenija.
Mješavina ovih malenih komadića stijena je mogla nastati samo uz pomoć ekstremnih temperatura, koje su na površini naše planete mogle nastati jedino udarom ogromnog nebeskog tijela.
Znanstvenici Američkog Geološkog Saveza (AGU) su po prvi puta javnosti prezentirali otkriće nano dijamanata 2007. godine, i to na mjestima prastarih arheoloških nalazišta, u sloju tla koji je zadnji put vidio svjetlost dana prije točno 12900 godina.
Dodatna neovisna istraživanja o istoj temi su u javnost izašli 19.09.2012. u žurnalu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences).
Voditelj tima istraživača, prof. dr. Malcolm LeCompte sa Sveučilišta Sjeverne Karoline je potvrdio nastanak sferula na dodatnim nalazištima u: Novom Meksiku, Južnoj Karolini i Marylandu.
Dodatnim istraživanjem ledenih polja u istočnoj Kanadi, otkriveno je da je ta lokacija najvjerojatnije mjesto udara komete koja je toliko promijenila izgled Zemlje na kraju zadnjeg ledenog doba.
Iako se u školama djecu uči o udaru asteroida koji je izbrisao dinosauruse s lica planete, javnosti je malo poznata činjenica da su svi veliki sisavci nepovratno zbrisani prije 13 milenija, no na Američkom kontinentu je čak nestala i jedna vrsta ljudi, zahvaljujući istoj katastrofi, riječ je o ljudima iz kulture Clovis, visoko razvijenoj civilizaciji iz neolitika koja je nestala bez traga u iznimno kratkom vremenskom periodu.
Upravo su nalazišta kulture Clovis pomogla u identificiranju sferula, u slojevima neposredno iznad ostataka njihovih artefakata, znanstvenici su pronašli 30 puta više sferula.
Udarac komete također objašnjava nastanak Mlađeg Drijasa, perioda od 1300 godina u kojem se pokazao nagli pad temperature na planeti, što se sada može objasniti naglim oslobađanjem ogromne količine energije nakon udara komete, s kojom se otopila velika količina ledenjaka, stvarajući potpuni kaos u termalinskim morskim strujama koje su kontrolirale planetarnu temperaturu. Nakon što su velike količine ledene glacijalne vode dospjele u more, poremetio se salinitet oceana i termalinske struje su tada nestale.
Ovaj mehanizam bi nas trebao zamisliti nad sličnom situacijom koju možemo vidjeti u našem današnjem svijetu, otapanje ledenjaka i globalno zatopljenje definitivno utječu i na termalinske struje u današnjim oceanima.


Sferule
 
Mladunac Sibirskog mamuta zaleđen u nekoliko
trenutaka zajedno sa zelenom travom u ustima.

Case Closed? Comet Crash Killed Ice Age Beasts
Catastrophic Comet Chilled and Killed Ice Age Beasts


Faeton - Rat na nebu, rat na zemlji

Mnogi drevni mitovi pripovijedaju o katastrofama i poremećenom nebeskom ustroju.

Nordijska legenda kazuje, " Sama zemlja počela je gubiti svoj oblik. S neba su zvijezde padale u prazan ponor. Doimale su se poput lastavica koje su poslije duga putovanja iscrpljeno padale i uranjale u valove.
Div Surt je spalio čitavu zemlju; svemir je nalikovao golemoj talionici. Iz pukotina stijena izbijali su plamenovi; posvuda je siktala para. Osušila su se sva živa bića i sve bilje. Ostalo je samo golo tlo, ali poput neba i zemlja je bila puna pukotina."

Bundahish zoroasterski tekst govori o kataklizmi. Kada je Angra Mainyu poslao "strašnu i razornu hladnoću" time je "napao i nebo, narušivši njegov ustroj". Tim je napadom Zli zavladao "trećinom neba, prekrivši ga tamom".

Predaja Tierre del Fuegoa spominje se da su Sunce i Mjesec "pali s neba".

Kineska predaja govori o planetima koje su "promijenili svoje putanje", te da su "Sunce, Mjesec i zvijezde promijenili svoja kretanja.

Inke su vjerovale da su se "u drevno doba, kada je nebo vodilo rat na zemlji, rascijepile Ande".

Plemena Tarahumara iz sjevernoga Meksika sačuvali su legende o uništenju svijeta, koje su se temeljile na promjenama Sunčeve putanje.

Afrički mit iz Donjeg Konga kazuje da se "veoma davno Sunce susrelo s Mjesecom i na njega bacilo blato, zbog čega je Mjesec slabije sjao. U trenutku toga susreta nastupio je veliki potop."

Indijanci Cahto iz Kalifornije kažu jednostavno: "Nebo je palo".

Legende plemena Tobe "[zato što se] zemlja koja je puna ljudi mora promijeniti. Stanovništvo se mora prorijediti kako bi se spasio svijet... Kada je nastupilo dugo razdoblje tame, sunce je nestalo i ljudi su umrli od gladi. Kada su ostali bez hrane, počeli su jesti svoju djecu. Konačno su svi poumirali."

Mataco Indijanci iz Gran Chacoa u Argentini govore o: "crnom oblaku koji je u doba potopa stigao s juga i prekrio čitavo nebo. Sijevnula je munja i zatutnjala grmljavina. No, kapljice koje su pale nisu nalikovale na kišu. Bile su poput vatre."

Grčki mit o Faetonu, Helijevu sinu, koji je upregnuo očevu kočiju, ali nije znao njome upravljati:
"Faeton je potjerao Helijeva kola, a krilati su konji osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, zemlja se sušila i pucala, a šume su gorjele - čak su se i vrata Hada otvorila."

U dvadesetom stoljeću, Sergej Orloff raspali planet je nazvao Phaeton po priči iz grčke mitologije.


Faeton nije znao upravljati sunčevim kolima
 
Faetona ubija Zeus

Je li Faeton bila Zemlja koja je postojala prije nas?
Faeton - Zemlja koja je postojala prije nas?


Izvještaj o stvaranju

Sljedećih godina događale su se katastrofalne poplave, potresi, vulkanska aktivnost, te sveopće podizanje morske razine za više od 100 metara. Do trenutka kada je najgore prošlo, lice Zemlje se promijenilo gotovo do neprepoznatljivosti: prijašnje obale, otoci i zemljani mostovi poplavljeni su, a mnoge životinjske vrste su nestale. Oslobađajući se mulja i pepela, neznatni ostatak čovječanstva je preživio.

Izvještaj o stvaranju opisuje događaje onako kako bi ih opisao netko tko je promatrao sa Zemlje i to nakon katastrofe prije 11000 god.

Knjiga o Jobu nam kazuje kakva je bila Zemlja u doba stvaranja. Zemlja je bila potopljena vodom, a gusti oblaci spriječavali su svjetlost da dopire do površine Zemlje. »Gdje si bio kad zemlju utemeljih?... Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;» (Job 38:9).

»Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom« Barijera od magle i gustih olaka počela je nestajati, dopuštajući difuznoj svjetlosti da prodre kroz atmosferu. »I bi svjetlost... Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.«

Nastajao je prostor koji je razdvajao guste oblake i mora (potopljenu Zemlju), »vode pod svodom odijeli od voda nad svodom... - dan drugi.«

»Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!.. proklija zemlja zelenilom... - dan treći.«

Atmosfera se razbistrila i na “nebeskom svodu” pojavi se Sunce i Mjesec. Drugim riječima, od tog trenutka moglo se vidjeti Sunce i Mjesec - dan četvrti.

Počeo se obnavljati život na zemlji, namnože se morske životinje i leteća stvorenja, kukci.. - dan peti.

Namnože se na zemlji: »stoka, gmizavci i zvjerad«, namnoži se i čovjek koji napuni zemlju. - dan šesti.

God is not the Creator, claims academic
Akademici tvrde da Bog nije stvoritelj


Eksplozija plenete

Početna eksplozija plenete ubila je Mars u jednoj strahovitoj oluji. Ostatak velikoga roja komada nastavio je putovati Sunčevim sustavom. Grupirani u rojevima razletjeli su se na sve strane od epicentra eksplozije. Neke putanje tih krhotina presijecale su i Zemljinu putanju i obasipali je tijekom sljedećih nekoliko tisuća godina, ne da bi je ubili, kao što su to učinili Marsu, ali su prouzročili dramatične i duboke promjene.


<< Smrt Marsa Index Meteorski pljusak >>