Noetic Academy Danel - This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com

Narodi s mora

Zbog nedostatka podataka, ni nama danas ne ostaje ništa drugo nego da pretpostavljamo o "narodima s mora". Možda i nisu, kao što se prvotno mislilo, odgovorni za uništavanje gotovo polovice tadašnje političke karte Starog istoka, ali njihovo postojanje i udio u povijesti ne dovode se u pitanje Prije nego što su se otisnuli na more, postojbina Serdena bila je Sardinija. Na slici je njihova neobična kamena građevina u Barùmini. Jedni su dolazili s mora, na dugim brodovima, nešto većim od gondola, drugi su išli kopnom, vodeći svoje obitelji sa sobom. Nosili su kiltove, koplja, kratke mačeve i okrugle štitove. Najneobičnije su im bile kacige: od platna ili isprepletenih pera, ali uvijek s rogovima poput onih vikinških.


Migracije Naroda s mora - Hram Medinet Habu

Sherden

"Mračno doba" Starog istoka Kako bilježe novija istraživanja, oko 1200. godine prije naše ere politička karta Levanta (prostor današnjih država Izraela, Libanona, Jordana, Iraka i dijelom Sirije) pretrpjela je značajne promjene. Hetitske carstvo, do tada vrlo snažno, potpuno je nestalo, dok su mikenska Grčka, Cipar, kao i nekoliko okolnih jakih gradova, poput Ugarita i Emara, propali otprilike u isto vrijeme kad se i kraljevstvo Egipta svelo na najuže granice do tada, izgubivši vlast nad Nubijom i Sinaja. U kasnom brončanom dobu nestanak nekog naroda ili grada, ili čak i više njih odjednom, nije bio rijetka pojava.

   

Poljoprivreda, a samim tim i opstanak, ovisili su od prirode: nekoliko neuspjelih žetvi u nizu, prirodne katastrofe moglo je biti povod promjenama. Ipak, kad je nevolja prošla, javilo se nekoliko novih država i novih naroda što nas navodi na zaključak da je neka treća strana tu umiješala prste. "Gomila naroda, naoružanih najgorim namjerama, dolazila je s velikog zelenila, sa sjevera", govore egipatski izvori. "Zelenilo" je za Egipćane bilo more, pa ih zato i mi danas zovemo "narodi s mora". "Radi se o sredozemnim narodima, moreplovcima i ratnicima, a o njima nam govore neki zapisi između 14. i 10. stoljeća prije naše ere", A da su bili neustrašivi, potvrđuje i ugled koji su uživali: u 12. stoljeću prije naše ere hetitski kralj Šupiluliuma II pisao je Amurapiju, kralju Ugarita (Grad obali današnje Sirije) da se čuva "Šikalaja koji žive na barkama". Ništa nije vrijedilo: dokumenti Hetita iz nešto kasnijeg doba spominju pad antičkog sirijskog grada. Može li se pojavom ovih naroda objasniti mračno razdoblje Starog istoka? Prodor "naroda s mora" objašnjava Leonardo Melis, autor jedne knjige o porijeklu ovih naroda. "Silovitim naletima narodi s mora su 1200. godine prije naše ere potpuno izbrisali carstvo Hetita, Ugarit, Sidon, Biblos i Tir (sve na obali današnjeg Libanona) i nekoliko gradova grčkog poluotoka i Egipta, počistivši pred sobom i mikensko kraljevstvo", tvrdi Melis. Međutim, mnogi povjesničari ne misle tako: "Smatrati da su ovi ratnici, ma koliko sposobni, bili uzrok nestanaka čitavih gradova, pad hetitskog carstva, prekrajanje faraonove imperije, prosto nije prihvatljivo", tvrdi Raimondo Zuka. A što kažu povijesni podaci?

 

Reljef iz Tebe prikazuje vojnike plemena Pelešt koje su zarobili Egipćani. Njihovo postojanje bilježe, između ostalih, i dva egipatska faraona koja su vladala otprilike u vrijeme tih velikih političkih promjena. Merenptah (1224-1204? pr. Kr.) opisuje da je u bitci s Libijom pobijedio, pored Libijaca, i njihove saveznike koji su dolazili iz raznih zemalja. Pominje imena nekih od njih: Serdena, Ekveš, Teresa, Šekeleš i Luka. Nekoliko desetljeća kasnije, Ramzes III (1184-1150. pr. Kr.), pored spomenutih, navodi: Tjeker, Pelešt, Veses i Denjen. Ramzes se naveliko hvalio pobjedom nad njima, a da pobjedu nitko ne bi zaboravio, podigao je hram u blizini Tebe, u Medinet HABU, s brojnim natpisima, reljefima i slikama svojih pobjeda. Kitnjastim književnim jezikom, kao što je bio običaj kod faraona, kaže da su "narodi s mora" bili nezaustavljivi - sve dok nisu došli do Egipta. "Egipatske prikaze ne možemo uvijek uzimamo zdravo za gotovo", objašnjava Lanfranki. "Često se događa da protivničku stranu prikažu kao gubitnika, čak i kad je bitka imala neriješen ishod."Zanimljivo je, međutim, što su na hramu oslikani različito obučeni vojnici koji pripadaju jednoj strani. To nam ukazuje da je "narode s mora" činila šarolika skupina različitih kultura koje su se ponekad borile i na različitim stranama. Još od 14. stoljeća prije naše ere "narode s mora" spominju i kao sudionike bitke kod Kadeša (između Egipćana i Hetita) i to - na obje strane! Pošto su neki od njih nacrtani kako putuju s obiteljima u teretnim kolima koja vuku bikovi, može se zaključiti da su bili zemljoradnički narod, vjerojatno nomadi u potrazi za novim staništem.


Reljef iz Medinet Habua

Jedan opis Ramzesa III govori o njima kao o plaćeničkoj vojsci koju je čak i egipat unajmljivao. To objašnjava zašto su prikazivani u različitim (tuđim) ratovima na različitim stranama. Iz egipatskih izvora također može se zaključiti da su neke skupine naroda (nazvane "narodi s mora"), pogođene nizom ekonomskih poteškoća u trinaestom i dvanaestom stoljeću, postale najamnička vojska za sredozemne države. Neki od njih poveli su sa sobom i obitelji u potrazi za boljim staništem. Postoji i teorija da su sklapali saveze s okolnim narodima da bi dobili posjed koji žele, a onda bi izdali savez i uništavali čitave gradove. Današnji povjesničari uglavnom su oprezniji kad govore o udjelu koji "narodi s mora" imaju u lančanom kolapsu kod tadašnjih naroda, i to najviše zato što nema niti jedan pravi dokaz koji baš njih vezuje za bilo koji od ovih tajanstvenih nestanaka gradova i naroda. "Prenaseljavanje, iskorištavanje prirodnih rezervi i česti sukobi unutar vladarskih porodica ili sa susjedima, mogli bi imati utjecaja na pad ovih velikih i moćnih država", dodaje Lanfranki. "Ali, čak i ako nisu glavni sudionici propadanja istočnih kraljevstava, ne može se poreći da su "narodi s mora" sudjelovali u nekim sukobima koji su od početka 12. stoljeća prije naše ere zadali završni udarac velikim silama Istoka."


Peleset Filistejci - Hram Medinet Habu

Shardana - Hram Medinet Habu

 

Prapostojbina Naroda s mora

I kad govorimo o njihovom podrijetlu, stvar nije ništa jasnija. Ramzes III kaže da su to narodi koji su se kretali iz Sirije ka jugu, morem i kopnom. Postoje naznake koje nam ukazuju da potječu s istočnog Sredozemlja, možda iz današnje južne Turske ili s Levanta. Znanstvenici pokušavaju doći do njihovog porijekla tako što spajaju nazive zabilježene u egipatskim izvorima s narodima koje bilježi povijest. Po tome, Šekeleši bi mogli biti prastanovnici Sicilije. Teresa su Etruščani, Peleštet Filistejci iz Palestine, Luka stanovnici Likije (jedna od oblasti na sredozemnoj obali današnje Turske), a Serdena u stvari Sardi, ali neki ne isključuju ni mogućnost da mogu imati veze s Sarda, glavnim gradom kraljevstva Lidije (danas Turska). Akaivaša (Ekveš / Aikvaša) bi onda po nekima bili Ahajci (antički Grci s Peloponeza). Primjerice, po mišljenju drugih istraživača, Serdena su nastanjivali Sardiniju sve do 15. stoljeća prije naše ere, o čemu svjedoče Nuraga, kamene građevine iz tog doba. "Pored njihovog imena, koje podsjeća na ime sadašnjih stanovnika otoka, postoji još jedan razlog zbog koga istraživači smatraju da su Serdena naselili Sardiniju: vojnici prikazani na zidovima hrama kod Medinet HABU u mnogim crtama podsjećaju na brončane statue iz doba Nuraga", objašnjava Zuka. Doista, veliko koplje, okrugli štit i kacige s rogovima zbog kojih su Serdena ulijevali strah u kosti svojim neprijateljima, istovjetni su sa opremom ratnika koju su izradili od bronce oni isti majstori koji su podizali Nuraga od 9. do 8. stoljeća prije naše ere. "Moguće je, također, da su se ovi narodi selili sa zapada na istok privučeni lakom zaradom (kao plaćenička vojska) koju su nudila tamošnja kraljevstva. "Mislim da su došli s otoka zapadnog Sredozemlja koje je u to vrijeme bilo veliko tržište razmjene robe i kretanja ljudi", usuđuje se kaže Lanfranki.


Assuwa league

Assuwa was a confederation (or league) of 22 ancient Anatolian states that formed some time before 1400 BC, when it was defeated by the Hittite Empire, under Tudhaliya I. The league was formed to oppose the Hittites. A successor state, in a similar area, was named Arzawa. The historian H. T. Bossert suggested that Assuwa may have been the origin of the name Asia (which was used initially only in reference to Asia Minor).

The member states are said to have included: a name ending in -ugga (or -luqqa), Kišpuwa, Unaliya, an obliterated name, Dura, Ḥalluwa, Ḥuwallušiya, Karakiša, Dunda, Adadura, Parišta, an obliterated name, a name probably ending in -wwa, Waršiya, Kuruppiya, a name ending in -luišša (or the whole name Luišša), a name that is probably Alatra, "the land of Mount Pahurina", Pasuhalta, an obliterated name, Wilušiya, and T[a]rui[s]ša. In most cases, these states are never (or seldom) mentioned in the few contemporaneous sources available. However, Karkiya has generally been identified with Caria, and Wilusiya with Wilusa. The historical Lycia and/or Lukka have frequently been identified with Warsiya and [L]ugga. For instance, in the Iliad, Homer refers to two separate areas as "Lycia": Sarpedon is a leader of "distant Lycia" (in 2.876-77, 5.479) and Pandarus is the leader of Lycians from around Mount Ida (2.824ff. 5.105). Likewise the Alaksandu Treaty identifies Warsiyalla with the Lukka.

We suggest; T[a]rui[s]ša - Taruiša = Teresh

 

Late Bronze Age collapse

The numerous hoards of the Urnfield culture and the existence of fortified settlements (hill forts) were taken as evidence for widespread warfare and upheaval by some scholars. Written sources describe several collapses and upheavals in the Eastern Mediterranean, Anatolia and the Levant around the time of the Urnfield origins:

  • End of the Mycenean culture with a conventional date of c. 1200 BC
  • Destruction of Troy VI c. 1200 BC
  • Battles of Ramses III against the Sea Peoples, 1195–1190 BC
  • End of the Hittite empire 1180 BC
  • Settlement of the Philistines in Canaan c. 1170 BC

Some scholars, among them Wolfgang Kimmig and P. Bosch-Gimpera have postulated a Europe-wide wave of migrations. The so-called Dorian invasion of Greece was placed in this context as well (although more recent evidence suggests that the Dorians moved in 1100 BC into a post Mycenaean vacuum, rather than precipitating the collapse). Better methods of dating have shown that these events are not as closely connected as once thought.
More recently Robert Drews, after having reviewed and dismissed the migration hypothesis, has suggested that the observed cultural associations may be in fact partly explained as the result of a new kind of warfare based upon the slashing Naue II sword, and with bands of infantry replacing chariots in warfare. Drews suggests that the political instability that this brought to centralised states based upon maryannu chariotry caused the breakdown of these polities. Late Bronze Age collapse

 

Narodi s mora u Egiptu

1277 BC 1208 - 1207 BC 1181 - 1178 - 1174 BC
Ramesses II Merneptah Ramesses III
Karkisha Ekwesh Denyen
Lukka Lukka Peleset
Sherden Shekelesh Shekelesh
  Sherden Sherden
  Teresh Teresh
    Tjekker
    Weshesh


<< Labu - Meshwesh Index Mycenaean >>

This is a work in progress. Please send corrections, suggestions and faceplates to: noeticacademydanel AT gmail.com