Smrt Marsa

Znanstvenici su jednodušni u tome da je Mars ubilo silno bombardiranje asteroida. Tisuće ogromnih kratera koji su izbušili njegovu površinu tihi su svjedoci toga događaja.

Mars ima dva sasvim odvojena i jasno određena područja reljefa - južne visoravni snažno ispresijecane kraterima, od kojih je većina dva kilometra iznad "datuma", i relativno glatke i bez kratera sjeverne nizine, od kojih većina leži barem jedan kilometar ispod "datuma". Gorje i nisko područje zauzimaju otprilike svaki po jednu hemisferu, ali one se samo grubo podudaraju sa sadašnjom sjevernom i južnom hemisferom Marsa.
Geolog Peter Cattermole objašnjava:
"Crta dihotomije" koja odvaja te dvije zone uzdignuća, opisuje veliku kružnicu nagnutu približno 35 stupnjeva na Marsov ekvator.

Na Marsu je izbrojeno 3.305 kratera širih od 30 kilometara. Teško je objasniti zašto 3.068 od gornjega broja, ili 93 posto, leži južno od crte dihotomije; samo je 237 takvih velikih kratera pronađeno sjeverno od crte dihotomije. Jednako je čudna činjenica da je hemisfera bez mnogo kratera mnogo niža - za nekoliko kilometara - od njezinoga pandana s kraterima.
Razlog te dihotomije nizina-visina, kao što primjećuje geolog Ronald Greely, "ostaje jedan od većih neriješenih problema Marsa." Sigurno je samo to da je u određenom trenutku svoje povijesti planet bio pogođen kataklizmom gotovo nezamislivih razmjera.

Geograf Donald W. Patten i inženjer Samuel L. Windsor tvrde "Gubitak sjeverne kore možda nije proizašao iz izravnih srazova bilo gdje na sjeveru već je možda bio "domino" učinak razarajućih srazova na jugu."

Marsova hemisfera pogođena je gomilom projektila velikih brzina, koji su svi dolazili iz istoga smjera u isto vrijeme.

Što je moglo ovako trenutno ubiti Mars, odgovor je raspadnuta planeta koja se nalazila u blizini Marsa. Kamene krhotine tada su počele bombardirati sve članove Sunčeva sustava, njegove planete i mjesece, a pri tom su nastajali krateri promjera do 2300 km i dubine do 25 km.


Mars

Hellas i Argyre su najveći krateri stvoreni srazom u Sunčevu sustavu, leže južno od crte dihotomije.
Smješten na 295 stupnjeva zapadne geografske dužine i 40 stupnjeva južne geografske širine, Hellas je eliptički bazen, pet kilometara dubok, toliko masivan da su čak i bedemi njegovoga oboda 400 kilometara široki. Prema proračunima Pattena i Windsora taj ogromni krater oblikovao se kao rezultat sraza s predmetom promjera od 1.000 kilometara - "velikim poput Aljaske zajedno s Washingtonom i pola Oregona, dvaput većim od Teksasa, većim od većega dijela zapadne Europe.

Hellas i Argyre najdublji i najširi krateri u Sunčevu sustavu, koje na drugoj strani Marsa čudno nadomještava Izbočina Elysium i ogromna Izbočina Tharsis.

U rekonstrukciji Pattena i Windsora, Hellasov projektil koji je pogodio Mars, obrušavajući se kroz atmosferu brzinom od 40.000 kilometara na sat prema točki sličnoj bikovom oku u središtu atmosfere južno od crte dihotomije: Hellasov komad pogodio je Marsovu koru skoro okomitim izravnim udarcem. Prešao je u unutarnju magmu Marsa, stvarajući ogromne valove pod pritiskom. Hellasov komad nije izašao kroz drugu stranu kore... Ali kut udarca i njegova brzina prouzročili su ogromni unutrašnji poremećaj, koji je imao za ishod ogromni par izbočina na suprotnoj hemisferi...

Krater Hellas i Vulkanska regija: Olympus Mons, Tharsis Mons i Alba Mons

Hellas je najveći i najdublji krater poznat u Sunčevom sustavu. Dno bazena je oko 7.152 m, dubok 3.000 m, s promjerom od oko 2.300 km.

Vulkanska regija najviših vulkana u Sunčevom sustavu nalazi se na suprotnoj strani kratera Hellas.

  • Olympus Mons je najviši vulkan i planina u Sunčevom sustavu. Središnje uzvišenje uzdiže se 21 kilometar iznad prosječne razine Marsa. Promjer vulkana je 550 km.
  • Tharšiš je vulkanska visoravan s tri ogromna vulkana Arsia Mons, Pavonis Mons i Ascraeus Mons, poznati kao Tharšiš Montes.
  • Alba Mons

Krater Hellas
 
Olympus Mons, Tharsis Mons i Alba Mons

Krater Argyre i vulkan Elysium Mons

Argyre krater je oko 1800 km, širok i 5,2 km, ispod okolnih ravnica; to je drugi najdublji utjecaj bazena na Marsu nakon Hellas.

Na suprotnoj strani nalazi se Elysium (vulkanska pokrajina) druga najveća vulkanska regija na Marsu.


Krater Argyre
 
Elysium Mons je vulkan na Marsu.

Jupiterove pjege

Kako su nastale Jupiterove pjege? Zbog čega Jupiterova atmosfera nije ujednačena kao i Saturnova? Odgovor bi mogao biti raspadnuti planet.


Jupiter

  • Jupiter - Sky Father

Kraj ledenoga doba i kataklizma

Victor Clube i William Napier (astronomer) tvrde da je kataklizma koja je pogodila Zemlju krajem Ledenoga doba, dogodila u isto vrijeme kao i kataklizma koja je razorila Mars - i da je imala isti uzrok.

Posljednje Ledeno doba završilo je naglo i katastrofalno. Nijedan znanstvenik nikada nije objasnio kako se i zašto dogodila ta strahovita promjena. Jedino je sigurno da su se sve širi ledeni pokrovi u glacijalima Wurmu (kvartar) i Wisconsinu, koji su obavijali sjevernu Europu i Sjevernu Ameriku barem 100.000 godina, iznenada strahovito otopili - i da je to počelo prije otprilike 11.000 godina.

Fred Hoyleov prikaz cijeloga procesa:
Prije trinaest tisuća godina, New York je bio prekriven s nekoliko stotina metara leda, kao što je i bio većim dijelom prethodnih 100.000 godina. Onda su iznenada ledenjaci preko cijele Skandinavije i Sjeverne Amerike iščeznuli. U Britaniji je temperatura skočila od ljetne vrijednosti od samo 8 stupnjeva Celzija na 18 stupnjeva Celzija, a to se dogodilo u nekoliko desetljeća - u trenu, s povijesnoga gledišta.
Ali temperatura je brzo počela padati i prije 11.000 godina:
Ledenjaci su se vratili ali ne u svom punom dosegu. U sjevernoj su Britaniji prekrili vrhove planina ali nisu doprli do dna dolina.... Onda se prije oko 10.000 godina dogodio drugi toplotni udar. Još jednom je unutar jednoga životnoga vijeka temperatura skočila spektakularno za 10 stupnjeva Celzija, sve u jednom trenutku s povijesnoga gledišta. A taj drugi udar učinio je pravu stvar. On je izvukao Zemljinu klimu iz Ledenoga doba od prethodnih 100.000 godina i doveo je u toplo međuglacijalno razdoblje, koje je bilo bitno za razvoj povijesti i civilizacije.

Stoga je Hoyle smatrao prirodnim istražiti ono što bi možda moglo prouzročiti tako iznenadne i duboke promjene u globalnoj klimi:
Mene ne zanima ... toliko postanak Ledenoga doba koliko njegov kraj. Što može u jednom trenutku uništiti neko stanje koje je trajalo desetke tisuća godina? Očito samo neki krajnje katastrofalan događaj, nešto što je moglo isprati visoku maglu, povećavajući isparavanje staklenika toliko, da temperatura skoro trenutno skoči za 10 stupnjeva Celzija... Ali još više, osim ako se hladno more nije pretvorilo u toplo more, stanje bi se ubrzo vratilo tamo gdje je i bilo. Razlika između toploga mora i hladnoga mora odgovara 10-godišnjoj količini sunčeve svjetlosti. Tako topli uvjeti, koje je proizvelo isparavanje staklenika, trebaju ostati barem jedno desetljeće kako bi se proizvela potrebna preobrazba mora, a to je upravo vrijeme za koje voda, iznenada izbačena u stratosferu, može tamo ostati. Potrebna količina vode je tako ogromna, 100 milijuna milijuna tona, daje samo jedan uzročni događaj moguć - pad predmeta veličine kometa u more.


Meteorit Hoba je najveći pronađeni meteorit.
 
Barringer Crater je najveći krater na Zemlji

Clube and Napier: Coherent Catastrophism
Palaeolithic extinctions and the Taurid Complex
A cataclysmic event of a certain age
Magicians of the Gods


Poremećaj nebeskoga ustroja i naginjanje Zemljine osi

Nejasno je kad je došlo do velikih tektonskih poremećaja i naginjanja Zemljine osi, što je za posljedicu imalo pojavu brojnih prirodnih katastrofa na našem planetu. Povod za jednom takvom promjenom mogao je, dakle, biti i sudar s ostacima planeta.

Teško je ustanoviti je li uništena planete doista prouzročio sve prirodne nepogode na našem planetu, ali sa sigurnošću možemo ustvrditi da je naš Sunčev sustav stvoren i oblikovan djelovanjem eksplozija, erupcija i različitih drugih izvanrednih procesa.

Zemljovid Pirija Reisa nam pokazuju Antartiku bez leda.

 
Zemljovid Pirija Reisa

Karta skrivenih mjesta
The Piri Reis map
Piri Reis Map

Zapadna Aljaska, područje Yukona u Kanadi, veći dio Sibira, uključujući Novosibirske otoke (danas jedno od najhladnijih područja na svijetu), ostala su suha sve do kraja ledenoga doba. Klimatski uvjeti koji danas prevladavaju na tome području nastali su prije samo 12 000 godina, i to vjerojatno veoma naglo, kada su se zaledili mamuti i ostali veliki sisavci.

Aljaska i Sibir: iznenadno zamrzavanje


<< Meteoriti Index Phaeton >>