Sunce Mjesec Zemlja

Sunce i Mjesec na Zemljinom nebu izgledaju iste veličine. Mjesec je četiristo puta manji od središnje zvijezde našeg Sunčevog sustava, ali njegova udaljenost od Zemlje predstavlja četiristoti dio (1/400) udaljenosti Zemlje od Sunca.

Kad je Sunce najniže i najslabije, sredinom zime, puni Mjesec je najsjajniji i u svom najvišem položaju, a sredinom ljeta, kad je Sunce najsjajnije u svom najvišem položaju, Mjesec je u svom najslabijem.

Ljeti Mjesec prati zimsku stazu Sunca našim nebom, a zimi obrnuto. Mjesec i Sunce spuštaju na istoj točki horizonta za vrijeme ravnodnevica (21.ožujka i 21. rujna), ali Mjesec će zalaziti na točki suprotno od Sunca na solsticije u prosincu i lipnju.

Mjesec imitira Sunce u ključnim trenucima u godini, kada Sunce zalazi na sjeveru u vrijeme ljetnog suncostaja, Mjesec zalazi na jugu, a kada Sunce zalazi na jugu u vrijeme zimskog suncostaja, Mjesec nepogrešivo zalazi na sjeveru.

Brojčani odnos Mjeseca i Zemlje (pa čak i Sunca) temeljeni na fundamentalnom broju koji predstavlja naš planet. To je broj okreta planeta oko svoje osi u odnosu na okret oko zvijezde po orbiti, koji je jedinstvena vrijednost planeta – neka vrst prirodnog JMBG-a za cijeli svijet, pa ga možemo zvati i planetarnim identifikacijskim brojem.

U zadanom vremenu, planet će se oko svoje osi okrenuti 366 puta tijekom svake orbite oko matične zvijezde.

Zemlja je 366 posto veća od Mjeseca, a upravo se toliko puta okrene oko svoje osi tijekom jednog kruga oko Sunca.

Ako se veličinu Mjeseca uzme kao 100 posto i zatim podijeli s 366 posto (a to je veličina Zemlje u odnosu na Mjesec) dobiva se: 0,27322

Mjesecu je potrebno po prilici 27,322 planetarnih dana da se okrene oko Zemlje.

Zemlja se trenutno okreće oko svoje osi 366,259 puta po svakoj orbiti oko Sunca. Veličina Zemlje naspram Mjeseca iznosi 366,175 posto veličine Mjeseca.

Okretaji po orbiti         Postotak veličine prema polarnom opsegu

Zemlja    366,259         27.31
Mjesec    27,396          366.175

Mjesec napravi 366 orbita oko Zemlje u 10 000 zemaljskih dana.

Mjesec se okrene 10 920,8 kilometara svaka 27,3217 dana, što iznosi 400 km svakog zemaljskog dana – što je preciznost veća od 99.9 posto. Broj 400 je već u središtu ljudskog razumijevanja Mjeseca, jer je on 400 puta bliži nama nego što je Sunce, a 400 je puta manji.

Promjer Sunca procjenjuje se na 1 392 000 km, a prosječan promjer Zemlje je 12 742km, stoga slijedi da bi 109 245 Zemlje moglo biti smješteno u promjer Sunca. Broj Sunčevih promjera u Zemljinom afelu (najveća udaljenost od Sunca) iznosi 109 267! (što je efektivno ista vrijednost jer se procjena Sunčeva promjera kreće unutar te malene margine).

Isti broj Zemljinih promjera stane u Sunčev promjer koliko Sunčevih promjera stane između Zemlje i Sunca. Taj gotovo savršen odraz ne funkcionira ni za jedan drugi planet u Sunčevom sustavu. Ti brojevi i omjeri su stvarni i ne ovise o mjernim jedinicama.

Mjesečev ekvatorski opseg iznosi 10 920,8 km – dakle po treći put se pojavljuje ista brojka u odnosu Zemlja-Sunce-Mjesec. Na prvi pogled ta se treća brojka čini ipak kao slučajnost jer broj kilometara u bilo čemu ne može biti relevantan zato jer je metar mjerna jedinica koju je smislila ljudska konvencija.

Mjesec se okreće oko svog ekvatora točno jedan kilometar svake sekunde, može se zaključiti da ne treba odbaciti metrički sustav.

U promjeru Sunca nalaze 109,2 promjera Zemlje.

109,2 promjera Sunca je između Zemlje i Sunca na najudaljenijoj točki zemaljske orbite.

A opseg Mjeseca je 109,2 x 100 kilometara.

Orbitalna svojstva i odnosi veličina su fizički faktori pa je svaka korelacija stvarna, bez obzira koje se mjerne jedinice koristile. Nitko ne zna koje je podrijetlo megalitskog sustava, ali podrijetlo metričkog sustava potpuno je dokumentirano. Iako je imao skoro identičnog prethodnika u sumerskom sustavu prije četiri tisuće godina, poznato je da je metrički sustav nastao samo mjerenjem polarnog opsega Zemlje. Napravljen je na temelju opsega Zemlje od 40 000 km. Ekvatorski je opseg malo duži od polarnog, no u osnovi Zemlja se svakoga dana okrene kroz tu udaljenost.

Megalitski jard

Istraživač Alexander Thom istraživao je megalite cijeloga života, a orijentacija megalitskih struktura dovela ga je do toga da identificira megalitski jard kao jedinicu od 82,96656 cm – plus minus 0,61 cm.

Knight i Butler u svojoj knjizi 'Nulta civilizacija' izložili su da je megalitski jard bio samo početna točka jednog holističkog mjernog sustava koji se bavi linearnom udaljenošću, masom, volumenom i vremenom jer proizlazi iz klatna. Iz tog krajnje  briljantnog sustava nastale su mnoge moderne mjerne jedinice, poput pinte i funte. Bilo je teško zamisliti kako to da su funta i pinta preživjele tolike milenije, no radi se o matematici s kojom su izravno povezane, bez obzira je li riječ o dizajnu ili nevjerojatnom nizu podudarnosti.

Megalitski jard se točno uklapa u opseg Zemlje. Megalitska geometrija bila je blago drugačija od geometrije od 360 stupnjeva koju su izmislili Sumerani, koja se nakon četiri tisuće godina još uvijek koristi. Megalitska geometrija zasnivala se na 366 stupnjeva, očigledno jer se Zemlja toliko puta okrene oko svoje osi dok putuje svojim velikim orbitalnim krugom oko Sunca. Po geometrijskom sustavu iz kamenog doba, svaki od 366 stupnjeva bio je podijeljen na šezdeset lučnih minuta, a svaka lučna minuta na šezdeset lučnih sekundi.

Nevjerojatna ljepota sustava je ta što se prema zemaljskoj kugli odnosi kao prema krugu, pa je polarni opseg  Zemlje točno prave veličine da daje 366 megalitska jarda polarnoj lučnoj sekundi. Megalitski jard prepolovljuje Zemljin opseg, a također postoje izravne matematičke poveznice između megalitskog jarda te Mjeseca i Sunca.

Mjesec ima okruglih 100 megalitskih jarda za svaku lučnu sekundu. Sunce ima 40 000 megalitskih jarda za svaku megalitsku lučnu sekundu, metrički sustav je oblikovan tako da Zemljin polarni opseg iznosi 40 000 kilometara.

Iznenađujuće je da je netko prije više od 5000 godina mogao stvoriti mjernu jedinicu koja funkcionira kao savršen cijeli broj planeta unutar tako elegantnog geometrijskog sustava – koji počinje i završava sa Zemljinim JMBG-om, a to je 366. To je i dojmljivo i zbunjujuće jer se činilo nemogućim stvoriti mjerne jedinice i geometriju koji bi proizvele tako lijepe i cjelovite brojeve za Zemlju, Mjesec i Sunce.

Metrički sustav

Teško je stvoriti mjerne jedinice koje su cjeloviti brojevi unutar iste geometrije za dva nebeska tijela, a tek za tri? Pa ipak izračuni govore sami za sebe. Igra brojeva uključena u odnos Zemlja-Mjesec-Sunce zaista je zapanjujuća. Čarolija tog virtualnog stroja posebno se vidi kada se koristi metrički sustav. Evo male jednadžbu u kojoj su korišteni kilometri:

Mjesec x Zemlja = Sunce / 100

Mjesec se okreće brzinom koja iznosi točno jedan posto Zemljine rotacije. Zemlja se okreće 100 puta brže od Mjeseca.

Množenjem opsega Mjeseca s opsegom Zemlje dobiva se rezultat 436.669,140 km. Ako zatim podijelimo tu cifru sa 100 dolazimo do 436 669 km, što je opseg Sunca točan za 99.9 posto.

Ako se opseg Sunca podijeli s s opsegom Mjeseca i pomnoži sa 100 dobiva se polarni opseg Zemlje. A ako se veličina Sunca podijeli s veličinom Zemlje i potom pomnoži sa 100 dobiva se veličinu Mjeseca.

Sideralno rotacijsko razdoblje Mjeseca je 655 728 sati, što znači da rotira jednom u svaka 27, 322 zemaljska dana. Mjesečev ekvatorski opseg iznosi 10 920,8 km, što znači da se Mjesec okreće brzinom od 400 kilometara po zemaljskom danu.

Evo kako te neosporne činjenice izgledaju kao cjelina:

Mjesec je 400 puta manji od Zemlje.
Mjesec je 400 puta bliži Zemlji nego Sunce.
Mjesec se okreće brzinom od 400 km po zemaljskom danu.
Zemlja se okreće brzinom od 40 000 kilometara po danu, a Mjesec točno 100 puta manje.

Mjesec putuje oko Zemlje ujednačenom brzinom od jedan kilometar po sekundi! Brzina se malo mijenja dok putuje, no ne pada ispod 0.964km po sekundi i ne prelazi 1.076 km po sekundi.

Mjesec uvijek dok putuje svojom orbitom oko našeg planeta gleda Zemlju licem, a prosječna udaljenost je takva da je brzina ekvatorske rotacije točno jedan posto jednog zemaljskog dana.

Metrički sustav mogao bi biti na neki način temeljno vezan za Sunce i Mjesec kao i za Zemlju. Ostaje činjenica da iz nekog razloga kilometar prikazuje bit odnosa Sunce-Mjesec-Zemlja, kad je riječ o veličini i orbitalnim karakteristikama.